Još
jedan prilično neobičan i bizaran film Kim ki-duka, ali od ovog
enfant terriblea korejske kinematografije, iskreno, ništa drukčije
nisam ni očekivao. Ne znam, nekako me fasciniraju ove Kimove
prilično bizarne i strašno čudne priče. Čovjek je nevjerojatno
originalan, maštovit, doduše pomalo i ponekad morbidan, a koktel
svega toga je i San. Na samom početku filma glavni junak sudjeluje u
prometnoj nesreći i pobjegne, poslije čega se u znoju probudi u
krevetu i shvati da je sve to bio san. No, prilično životan san pa
odluči otići na mjesto nesreće, gdje shvati da se nesreća doista
i dogodila. Policija putem nadzornih kamera shvati tko je krivac za
nesreću i kreće prema ženi koja je skrivila sudar i zbrisala, a
naš glavni junak prati policiju. Kad dođu do djevojkine kuće, ona
pojma nema što se dogodilo iako je njezin slupani auto pred kućom.
Na kraju ispada da je djevojka mjesečarka i svojih se noćnih
lutanja i ispada uopće ne sjeća, ali zato sve što ona radi tijekom
noći, naš glavni lik sanja. I sve se to dogodi u prvih desetak
minuta filma.
Kod Kima volim što nikud ne znaš kuda će te
odvesti. Imaš predožbu da bi se nešto moglo dogoditi i da bi se
radnja mogla razvijati na ovaj ili onaj način, a onda se dogodi
nešto što sam najmanje mogao očekivati. Mora mu se priznati da mu
ne manjka originalnosti za ideje i za priče. Jasno mi je da njegov
prilično poetični stil ne može svima odgovarati i da njegovi
filmovi nisu za širu publiku. Za one koji su se navikli na klasični
Hollywood, Kimovi filmovi mogu djelovati uznemirujuće, bolesno ili
ne znam kako bi ih opisao, no meni su njegovi filmovi stvarno
zanimljivi, baš zbog te neobičnosti i posebnog i prepoznatljivog mu
stila.
I u ovom filmu, kao uostalom u velikoj većini svojih
djela, Kim veliku pažnju posvećuje psihološkoj karakterizaciji
svojih likova i psihičkim stanjima u kojima se oni nalaze. U ovom
filmu možda tome pridaje još i veću pažnju od ostalih kojima sam
gledao, a u ovoj kombinaciji drame, romanse, fantazije i misterije
bavi se i važnosti snova. Što se događa s nama kad sanjamo, je li
moguće da dvoje ljudi imaju iste snove i kako ti snovi utječu na
naše živote, samo su neka od pitanja na koje znanost danas još ne
nudi odgovore. Odgovore ne nudi ni Kim, on samo postavlja pitanja, a
mislim da je to i jedna od dužnosti filmaša. Kao što snovi i
nesanica uzrokovani borbom da se ne zaspi kod naših junaka u ovom
filmu izazivaju veliku bol i užasne probleme koji dovode do groznih
stvari, tako slična stanja mogu izazvati probleme i u stvarnim
životima, naravno, ne baš ovakve kao u filmu, ipak je to fikcija.
Doduše, Kim u ovom filmu odlazi i korak dalje pa spaja dvije
krajnosti, a iako ovaj film ne bih stavio u sam vrh Kimovog
stvaralaštva, mislim da bi ga se trebalo pogledati.
Primjedbe
Objavi komentar