U zadnje
vrijeme nešto sam ponovno zapeo za Herzoga, malo sam pregledavao neke njegove
filmove posljednjih mjeseci, a Grizzly Man (ne Grizli Adams) bih svakako uz
Najdražeg neprijatelja i Malog Dietera smjestio u sami vrh. Čista desetka,
Sveto Wernerovo trojstvo dokumentaraca. Toliko bizarna priča čak i za autora
poput Herzoga koji je još prije 40 godina srušio sve granice u svijetu filma, a
ovaj je film totalna rapsodija i priča kakvu, obećajem, sigurno nitko nije
prije gledao. Naravno, pod uvjetom da već nije gledao ovaj film, a stvarno se
nadam da je jer bio ovo bilo šteta propustiti. Pa ovako.
Timothy Treadwell živio je s medvjedima u divljinama Aljaske skoro 13 godina.
Sve dok jedan medvjed za kojeg je Timmy očito mislio da mu je prijatelj nije
odlučio da bi ga mogao pojesti. Medonja je u kasnu jesen 2001. za doručak
smazao našeg glavnog lika i njegovu djevojku, a kako bi rekao cijenjeni
Aksentije Topalović – ostadoše samo dugmići. I gotovo stotinu sati video materijala
koje je tijekom godina ovaj ekscentrik snimio družeći se s medvjedima. Glavno
pitanje koje vodi Herzoga u ovom filmu glasi: Tko je zapravo bio Timothy
Treadwell? Istinski borac za zaštitu za životinja ili nekakav luđak koji je u
aljašku divljinu pobjegao i pretvarao se da je jedan od medvjeda kako bi utekao
od problema i promašaja u životu? Ili nešto između.
Kao istinski
i iskonski majstor dokumentarca Herzog u ovom filmu izvrsno kombinira sate i
sate Treadwellovog materijala u kojima se on ponaša kao čovjek s bipolarnim
poremećajem i intervjuira ljude koji su ga poznavali (posebno je urnebesan i
bizaran intevrju s mrtvozornikom kojem su donijeli ostatke pokojnog Timmya i
drage mu, kao da je ispao iz nekog Lynchevog filma). Je li stvarno moguće da je
Treadwell za sebe mislio da je nekakvi iskonski zaštitnik medonja, neka vrsta
princa Valianta, a takvu je i frizuricu furao, a od svakog bih primio okladu da
je tim medekima zapravo napravio više štete nego što im je donio koristi.
Kao čovjek koji je vječno u potrazi za pravim, esencijalnim pitanjima, i ovaj
puta Herzog pokušava pronaći odgovor na jedno iskonsko pitanje? Koji je to
nagon koji tjera čovjeka da stavi svoj život na kocku štiteći ideale ma koliko
oni blesavo i tupavo izgledali svima ostalima? Ovo je prekrasna priča o
zadivljujućoj ljepoti i dubini, kaže ovu krasnu rečenicu naš dobri Werner na
samom početku priče, no ja bih dodao da je ovo ujedno i priča o čovjeku koji je
pokušavao skrenuti pozornost na sebe na prilično bizaran i opasan način.
Primjedbe
Objavi komentar