Još jedan prilično dosadnjikav francuski film. Očito ću morat malo pripazit s tim francuskim filmovima, opet ćorak, no što da radim kad inače volim francuski film pa me uvijek strah da ne preskočim potencijalnu bombonu. Ovaj puta priča se vrti oko posljednjih trenutaka možda i najpoznatijeg vladara feudalnog doba, Luja 14. Ovaj vladar poznat i kao Kralj Sunca sjeo je prijestolje ko klinjo od pet godina i vladao je Francuskom čak 72 godine. Iskreno, ne bih se uopće bunio da sam u njegovoj koži, a filmova o njemu i njegovom razdoblju valjda ma bezbroj. No, ovakve tematike sumnjam.
Ne znam, nije mi pretjerano zanimljiv film od skoro dva sata
u kojem vrli Lujo kunja u krevetu dok se oko njega skuplja svita liječnika i
pokušavaju starom vladaru još malo produžiti život. No, ne ide pa ne ide. Sve
se to sporo odvija, komorna je nekakva atmosfera cijelo vrijeme i ne znam
iskreno koga bi ovo moglo zanimati osim štovatelja lika i djela Luje XIV, ako
takvi postoje. Koliko sam uspio vidjeti redatelj ovog film, izvjesni Albert
Serra prilično je opsjednut sa smrću pošto mu i prethodni film ima u nazivu
riječ smrt, a pomalo je bizarno ovaj puta u ulozi Luja bilo vidjeti Žan-Pjera Leauda.
Tip od 70 i kusur godina i dalje na «profilnoj» fotki na IMDB-u ima sliku kad
je bio klinac od kojih 14 godina, iz filma koji ga je i proslavio. Riječ je o
Truffautovom klasiku iz 1959. koji se zove 400 Blows (Les quatre cents coups) i
u tom je klasičnom francuskom novovalnom uratku Leaud glumio glavnu ulogu
zapuštenog klinca koji polako, ali sigurno upada u vode kriminala. Bogami, ne
sjećam se jesam li ovog glumca ikad kasnije vidio u kojem filmu, a stvarno je
čudno tipa koji se proslavio ulogom kao klinac sada gledati kao djeda kako
umire. No, jebajga, sve nas to čeka, bili prosjaci ili kraljevi, samo da se
netko ne sjeti snimati filmove o tome. Da, ovaj je film prikazan prošle godine
na festivalu u Cannesu, no gle čuda, nije tamo dobio nikakvu nagradu.
Primjedbe
Objavi komentar