Amos Oz vjerojatno je jedan od najvećih živućih izraelskih
književnika, a roman Juda moj je zapravo prvi susret s njim. Odmah za početak
važno je naglasiti da je Oz vrlo vjerojatno netipični Izraelac {koji za svoju
domovinu kaže: «volim Izrael, ali ne previše»}, pacifist, a ne nacionalist,
koji zagovara mirni suživot Arapa i Židova na tom nemirnom području. Takav je i
glavni lik ovog kompleksnog i izvrsno napisanog romana, Šmuel Aš. Ovaj student
pun dvojbi odluči napustiti fakultet i prijavi se za jednostavni posao na
temelju kojeg mu je osiguran stan i hrana, a njegova jedina zadaća je provoditi
nekoliko sati dnevno u društvu sa starim i teško pokretnim židovskim
intelektualcem.
Radnju ovog romana Oz je smjestio u posljednje godine pedesetih
godina prošlog stoljeća, godine kad je židovska država još bila dosta mlada, a
očekivanje novog rata s Arapima osjetilo se u zraku. No, Oz je ovaj roman
strukturirao višeslojno pa Juda iz naslova također ima mjesta na njegovim
stranicama. Naravno, riječ je o famoznom Judi Iškariotskom, jednom od apostola
koji je po Bibliji prodao Isusa za 30 škuda, no Oz u ovom romanu zapravo
propitkuje Judinu ulogu u cijeloj toj priči. S nekakvog ateističkog gledišta Oz
preko svog glavnog lika kojem je zadaća napisati završni rad baš o Judi,
pokušava rekonstruirati Judinu priču i pokušati dokučiti koji su bili njegovi
motivi za tu famoznu izdaju.
Osim toga Oz se dosta bavi i pitanjem «Judinog prokletstva»,
odnosno time što su Židovi baš zbog tog Judinog navodnog čina kroz cijelu
povijest smatrani izdajnicima, odnosno narodom koji je prodao Isusa, spasitelja
i otkupitelja za kršćane. No, Juda je tek sporedni lik u ovom romanu, a glavno
pitanje s kojim se bavi ovaj roman zapravo je pitanje ima li država Izrael
uopće legitimitet za samostalnost i rade li oni sada s Arapima ono što se
radilo njima kroz povijest. Kad Šmuel doseli u tu kuću i preuzme na sebe zadatak
tetošiti starca čiji je sin poginuo prije desetak godina u prvom
izraelsko-arapskom ratu. Uz starca, ondje živi i njegova misteriozna snaha,
udovica njegovog sina, koja je ujedno i kćer osramoćenog i prezrenog političara
koji je bio jedini u svoje vrijeme koji se zalagao za mirno rješenje
palestinskog pitanja i sporio je da Izrael ima pravo na vlastitu državu.
Juda je iznimno zanimljiva i perfektno strukturirana priča s
više različitih radnji i zapleta koja miješa fikciju i povijesne događaje.
Slično na način na koji je recimo Mario Vargas Llosa stapao povijesne događaje
i fikciju, tako i Oz u zanimljivo povijesno razdoblje i u povijesne okolnosti
stavlja fiktivne likove, koji djeluju kao da su stvarno mogli postojati. Zanimljiva
i lako čitljiva knjiga.
Primjedbe
Objavi komentar