Belgijske glumice porijeklom iz Maroka Lubne Azabal i dalje se najbolje sjećamo po sjajnom "Incendies" Denisa Villeneuvea, a nagradu za belgijsku glumicu godine dobila je ona za nastup u ovoj kombinaciji trilera i drame. Ona je Amal, profesorica književnosti u srednjoj školi i to jednoj od onih pravih multi - kulti škola. Polazi tu školu i velik broj mladih muslimanske vjeroispovijesti, a među njima je i Monia, djevojka koja je odlučila odbaciti religiju i postati sekularna. K tome se ona odlučila i "outati" kao lezbijka, tetovirala se, a dio kolega iz razreda koji su prilično striktni vjernici ne mogu prijeći preko toga i zlostavljaju je psihički, čak i fizički. Monia očigledno podsjeća Amal na samu sebe u mladosti jer očito je i ona nekoć prolazila kroz nešto slično, a njena je želja među svojim učenicima razvijati toleranciju i potaknuti ih da prihvaćaju druge onakvima kakvi jesu.
Iako je i ona porijeklom negdje iz arapskog svijeta, smeta joj taj tvrdi, fundamentalistički pristup pogotovo od strane muslimana i shvaća da ono što se događa uopće nije bezazleno. Kako bi im pokazala da arapska kultura nije isključivo striktna, stroga koja samo nešto brani, upoznat će ih ona s poezijom arapskog pjesnika Abu Nawasa koji je još u 8. stoljeću pisao o slobodnoj ljubavi. Tek to će posebno ražestiti one fundamentalistički nastrojene pa će se uz Moniu i Amal naći na meti fundamentalista. Zlostavljanja Monie putem interneta samo će se pojačavati, a ravnateljica škole krenut će linijom lakšeg otpora i suspendirat će jedino Moniu dok će pod pritiskom roditelja ostatak razreda pustiti na miru.
Kao što je i obično slučaj u teroru većine nad manjinom potonji obično nastrada, a Amal postaje sve uvjerenija kako je nastavnik vjeronauka za muslimansku djecu Nabil (Fabrizio Rongione), Belgijanac koji se nedavno prebacio na islam, taj koji potpiruje vatru i radikalizira djecu. Snimio je marokansko - belgijski filmaš Jawad Rhalib kompleksnu i problemsku dramu koja će se s vremenom pretvarati u triler, a "Amal" je iznimno aktualan film koji otvara brojna pitanja. Često smo u filmovima iz europskih zemalja u kojima je velik broj doseljenika iz islamskog svijeta gledali o problemima tih ljudi koji se ne uspijevaju snaći i prilagoditi. Koje društvo jednostavno ne želi prihvatiti jer su stranci i jer su drukčiji, a Rhalib priču ovdje postavlja potpuno drukčije.
Vidimo tu mlade ljude koje je društvo u kojem žive prihvatilo, no oni ili ne mogu ili ne žele prihvatiti pravila ponašanja kakva su ondje gdje žive. Kako je riječ o mladim ljudima, očito je da su oni pod nečijim utjecajima i da ih netko radikalizira, a sjajna je to i socijalna drama jer iako je Amal potpuno svjesna što se događa jer je kroz nešto isto već prošla, kao da je nitko ne shvaća ozbiljno. Većina njenih kolega u školi ne želi talasati i zamjerati se jer je tema osjetljiva i opasno je nekoga optužiti da je islamski radikal i fundamentalist. Ne čine oni ništa iako svi ti radikalizirani srednjoškolci postaju i fizički nasilni prema djevojci čiji je krimen samo to što je prihvatila neke europske vrijednosti i odlučila je odbaciti to tradicijsko, konzervativno, patrijarhalno nasljeđe.
Za te mlade ljude šerijatski zakon kao da je iznad zakona u zemlji koje žive, a jasno Amal vidi kamo to vodi. U mržnju i nasilje, a iako situacija i za nju postaje sve opasnija, jednostavno ne može ona više trpjeti te salafiste u odijelima i kravatama koji podmuklo radikaliziraju mlade. Bijesna je jer se baš zbog takvih ljudi kao što je Nabil mladi muslimani raznose bombama, a onda posljedično svi na muslimane gledaju kao na teroriste te zbog tih radikala ispaštaju cijele zajednice. Sjajan je to film koji prikazuje da ništa danas nije crno - bijelo i kako se ekstremizam i radikalizam brzo razvijaju. Uvjerljiva je to naturalistička drama snimljena kamerom iz ruke koja tematizira teme koje se obično guraju pod tepih, a sjajnom izvedbom je nosi ponovno izvanredna Lubna Azabal.
Primjedbe
Objavi komentar