Obično kad se
krene s izborom najboljih ratnih filmova, ljudima najčešće prvo na pamet padaju
Spašavanje vojnika Ryana, Vod smrti, Full Metal Jacket, Apokalipsa... Rijetko
kad netko se sjeti recimo Podmornice, kad bi se uzela u obzir inflacija i sve
ostalo što ide s godinama, najskuplji njemački film s budžetom od čak 14
milijuna dolara (prestigao ju je Baader Meinhof Komplex 2008. s budžetom od 20
milijuna). A trebao bi. U usporedbi s Das Bootom i Lov na crveni oktobar i onaj
noviji s Harrisonom Fordom izgledaju kao prilično smiješan «podmornički film»,
jer upravo Podmornica svojim realizmom i klaustrofobičnošću nekako daje
najbolji dojam ovog segmenta ratovanja, koji mi možda djeluje i najstrašnije.
Sva sreća pa nisam probao, gotovo sam siguran da ni neću, ali sama pomisao na
podmornicu izaziva u meni nekakvu tjeskobu i mučan osjećaj jer ipak dok si
pješak ili negdje drugdje ipak možeš negdje i pobjeći ako treba, a ovdje toga
nema. Tone podmornica, odeš i ti.
Ovaj ratni spektakl vinuo je u orbitu scenarista i redatelja Das Boota Wolfganga Petersena, koji se sljedećih dvadesetak godina prometnuo u jednog od najtraženijih holivudskih redatelja akcijskih spektakala (Troja, Air Force One, Oluja svih oluja), ali i glavnog glumca Jürgena Prochnowa, koji je utjelovio lik kapetana podmornice. Kao što je dobro poznato, Petersen je priču smjestio u 1942. godinu kad je Njemačka pomorskom blokadom pokušavala odsjeći britansku i američku mornaricu od europskog kontinenta. Još se nije moglo ni nazrijeti da će nacisti izgubiti rat, a U-Boot je vjerojatno najklaustrofobičniji film koji sam ikada gledao. Gotovo čitava radnja (osim samog početka, fragmenta u sredini i samog kraja) smještena je u unutrašnjost jedne od podmornica i prati sudbinu posade od samog početka misije.
Kako to
obično biva, u početku su svi hrabri i nabrijani, čekaju da krenu borbe kako bi
mogli prenijeti slavu Vaterlanda. No, kako vrijeme prolazi, posada polako
shvaća da je vrag odnio šalu i da je pitanje hoće li itko od njih po povratku s
misije izvući živu glavu. Odnosi među posadom sve su napetiji, strah se
konstatno osjeti u zraku, ta glomazna čelična konstrukcija stravično je
prljava, a smrad ljudskog znoja gotovo da se može osjetiti preko ekrana. Takav
bar ja imam dojam pošto je film iznimno realističan, što je i bila glavna
Petersenova intencija. Praktično cijeli film je snimljen u komori koja je
vjerna kopija njemačke podmornice iz II svjetskog rata, a akcijske scene su
stvarno fantastične i vrijeme ovom filmu nije nimalo naškodilo. Nekako što više
vrijeme prolazi, sve više cijenim ove starije filmove koji su snimani bez
pomoći današnje tehnologije i bez kompjuterskih efekata. Mislim da su ljudi
tada imali puno teži posao jer, priznat ćete, pravu ratnu scenu s masom vojske
puno je teže i zahtjevnije bilo snimiti nekad nego sada kad samo uđeš u
programčić i od sto statista koji igraju vojnike napraviš njih sto tisuća.
Također, iako
je riječ o nacistima čovjek se može priliko lako poistovjetiti s posadom i
nekako suosjećati s njima i njihovim strahovima. Tim više, jer je film dosta
kritičan o nacizmu, a praktički cijela posada, prvenstveno kapetan, i nisu neki
zagriženi nacisti oduševljeni Hitlerom i njegovim budalaštinama, a to se može
vidjeti već u uvodnoj sceni uoči isplovljavanja. Posebna priča je kapetan u
sjajnoj izvedbi Prochnowa. Čovjek kao da je svjestan da je ovo rat koji njegova
strana nikako ne može dobiti i koji je svjestan da je ono za što se bori
potpuno krivo, ali ujedno čovjek koji će učiniti sve da ljude kojima zapovijeda
dovuče na sigurno.
Posljednji put ovaj sam film gledao prije 15, možda i 20 godina, tako da mi je u pamćenju ostala samo sjajna glazba Klausa Doldingera, sigurno jedna od najpoznatijih filmskih tema u povijesti, tako da mi je ponovno gledanje filma bilo kao da ga gledam po prvi put. Kako mi je ruku (ili bolje rečeno hard diska) dopala redateljska verzija filma u trajanju od čak 200 minuta mislio sam da ću ga gledati kao seriju. Pola sata danas, pola sata sutra pa tako tjedan dana. No, pogledao sam ga u jednom dahu. To je možda i najbolja potvrda koliko je Das Boot i dalje svjež, zanimljiv i uzbudljiv film. Jedan od onih koji ostaju urezani u pamćenje.
Primjedbe
Objavi komentar