KING OF THE BELGIANS (2016,BEL) – 7/10



Simpatična belgijska komedija snimljena djelomično da izgleda kao dokumentarac, koja dosta ironizira ne samo zapadnjačke predrasude o rubnim europskim narodima, već se poprilično sprda i sa svojom državom. Kralj Belgije Nicolas III dolazi u diplomatski posjet Turskoj, a u trenutku dok se on treba naći s njihovim predsjednikom javljaju mu da se Belgija raspala na Valoniju i Flamaniju. Kako ne bi uvrijedili turske domaćine odluče Belgijanci pobjeći inkognito preko Balkana, a da situacija bude zanimljivija, britanski redatelj cijelo vrijeme sve snima jer misli napraviti dokumentarni film o belgijskoj kraljevskoj obitelji.

Ovo je stvarno duhovito i simpatično djelce u kojem kralj propale države, koji je na početku sa ukočen i zbunjen sa svojom svitom preko Bugarske, Srbije i Crne Gore pokušava stići do Italije i upada u situacije u kakvima nikada nije bio. Redateljski dvojac, supružnici Peter Brosens i Jessica Woodsworth u ovom filmu na suptilan način sprdaju se sa svojim sunarodnjacima koji se vole gledati s visoka, a istovremeno Balkan vrlo vjerojatno vide kao područje koje nastanjuju nekakvi Huni ili Vizigoti koji će im odsjeći glave ukoliko saznaju tko su. Sudari kultura, hladnih i proračunatih Belgijanaca i otvorenih i srdačnih Bugara pa potom i Srba prilično su zanimljivi i duhoviti, a tijekom ove blesave odiseje belgijski kralj upoznaje svakakve, u najmanju ruku, živopisne likove i upada u svakakve neočekivane situacije.

Volim kad netko ima smisao za humor, a to se najbolje vidi kad zna primiti sprdnju i na svoj račun. Ma koliko izgledalo da se Belgijanci u ovom filmu sprdaju sa zaostalim balkanskim gorštacima i primitivcima, prvenstveno se ovdje obračunavaju sa samima sobom. Sa svojom zapadnoeuropskom snobovštinom. Osim toga, ovaj film je i jako aktualan. Progovara o razlikama ispred naprednog sjevera i «zaostalog» juga Europe, ali i o tome kako je raspad države u kojoj je samo sjedište Europske unije sasvim moguć. I da to ne bi predstavljalo nikakav kraj svijeta.

Baš mi se svidio ovaj film, volim takve britke filmove s porukom, pomalo gorko-slatke. Ovo je jedan od onih filmova s dušom. Stvarno je zanimljivo gledati i transformaciju tog kralja, koji je zapravo najobičnija marioneta, niškoristi koji ima samo nekakvu teatralnu funkciju, a zapravo nema ni mrvice nekakvog utjecaja. Šetaju ko budalu po svijetu, on se mora smješkati, biti smrtno ozbiljan i važan, a tek kad kao crni putnik završi na Balkanu, konačno može biti onakva osoba kakva bi želio biti. Slobodan, bez nekakve stege i tvrdoće. Uglavnom, vrlo originalan i živopisan film, koji je prikazan na brojnim filmskim festivalima, pa tako i na Zagreb film festivalu


Primjedbe