U proljeće 1991. godine skupina policajaca ničim izazvana na
ulici je prebila crnca po imenu Rodney King. Čovjeka su plavci toliko
izmasakrirali da se čovjek vjerojatno nakon niza operacija morao ponovno ići
slikati za osobnu. No, da situacija bude zanimljivija iako su nadzorne kamere
snimile policajce kako mlate bespomoćnog čovjeka, sud ih je oslobodio svih
optužbi, baš kao i Korejku koja je nešto ranije ustrijelila 15-godišnju
crnkinju. Ta presuda bila je okidač za vjerojatno najveće rasne nemire u
modernoj Americi, a početkom travnja 1992. godine Los Angeles se nije nimalo
razlikao od Bejruta. Mir je na ulice doveden tek nekoliko tjedana kasnije
nakon što je ondje stigla nacionalna garde.
Ubojstva, palež, krađe, uništavanje imovine, premlaćivanja,
dio povijesti o kojoj se u SAD-u baš i ne priča s puno ponosa, a ovaj grozan
događaj bio je i jedan od razloga zašto je Clinton pobijedio Busha starijeg,
koji je potpuno propustio reagirati. Koliko je malo potrebno da nastane potpuni
kaos zorno se vidi u ovom filmu koji je nedavno dobio Primetime Emmy za
poseobno dostignuće u dokumentarizmu. Dvojac koji je već dobio Oscara prije
nekoliko godina, Dan Lindsey i TJ Martin LA 92 složio je na prilično zanimljiv
način, koristeći samo arhivske snimke iz događaja otprie 25 godina. Ova dosta
originalna metoda, bez korištenja nekih svjedoka vremena koji sjede i pričaju
ili nekih igranih dijelova ili rekonstrukcije događaja, pokazala se kao jako
dobro rješenje. Film je stvarno zanimljiv, šokantan, posebno za one koji nisu
upoznati s ovim događajem i potresan te se u njemu jasno vidi koliko je malo
potrebno da se ljudi petvore u totalne životinje.
Također je i dosta aktualan jer gotovo svakodnevno možemo
čitati po portalima da su američki policajci pretukli ili ubili nekog crnog
klinca jer ih je samo krivo pogledao. Rasno pitanje očito se nikada ondje nije
riješio kako treba, a po svemu sudeći pitanje je dana kad će se ponoviti neki
novi LA 92.
Primjedbe
Objavi komentar