Svake godine
ispadne da po jedan autsajder napravi pravi nered na američkim kino blagajnama
i pomalo izvan svih očekivanja postane pravi hit i miljenik publike, a po
zaradi premaši brojne blockbustere s daleko većim budžetima, logistikom i
zvijezdama. Taj film ove je godine The Big Sick, pomalo neobična kombinacija
romantične komedije i drame, koja je imala premijeru zimus na Sundanceu, a kad
je ljetos stigla u američka kina pokazala se kao instant indie hit. Usmena
predaja nekako se u ovom slučaju pokazala kao ključni igrač, a nezavisna
komedijica s priličnom nepoznatim Pakistancem u glavnoj ulozi pokazala se kao
jedan od najprofitabilnijih filmova ove godine jer je s budžetom od 5 milijuna
dolara zaradila više od 50 milijuna na kino blagajnama.
Odmah da budem iskren, mislio sam zaobići ovaj film (koji je, ako se ne varam,
zaobišao i naša kina), ali sam mu na kraju dao šansu jer sam vidio da ima
stvarno dobre kritike i ocjene pa rekoh, ajde da mu dam šansu, dva sata života
sam gubio i na puno gluplje stvari. I nisam požalio. Riječ je o sasvim
simpatičnoj komedijici, koja je možda mrvicu presladunjava i prepatetična za
moj ukus, no svejedno ću joj dati palac gore. Zašto? Zato što je prvenstveno
duhovita, drugo zato što nije glupava i ne trudi se (previše) podilaziti
publici, a vjerojatno baš u tome leži i njen uspjeh. Nije to komedija uz koju
će se dobivati grčevi u želucu od smijeha, ali definitivno ima svojih svjetlih
trenutaka, posebno u trenucima u kojima se sprda s predrasudama i to ne samo
onima o prosječnom Amerikancu koji u svakom muslimanu vidi terorista, već je
pakistanski komičar (za kojega moram priznati do sada nisam čuo i nisam ga
nigdje vidio) po imenu Kumail Nanjiani, koji je ujedno napisao i scenarij,
pokazao da se zna dobro našaliti i na svoj račun.
Kumail je dijete pakistanskih doseljenika u Chicago i dok njegovi roditelji,
kao i brat i dalje žive dosta tradicionalno i drže do nekakvih pakistanskih i
islamskih vrijednosti, Kumail se osjeća kao tipični Amerikanac. Želja mu je da
postane stand-up komičar, a najviše mu smetaju pakistanske djevojke koje mu
previše posesivna mama stalno pokušava namjestiti. Tijekom jednog nastupa
Kumail tako upozna Emily, odmah si njih dvoje nekako kliknu, a onda na scenu
dolazi društvena okolina i kreću problemi pa i "the big sick" iz
naslova filma, tj. Emilyna misteriozna bolest. Iako ovo sada možda djeluje
klišeizirano i već stotinu puta viđeno, i nije baš tako. Ima tu stvarno OK
stvari, a možda mi je najveća fora baš ta o predrasudama. I to ne o Amerima
prema Pakistancima i sličnim istočnjacima, već o pakistanskim predrasudama o
drugima i njihovoj tvrdoglavosti da se ne žele prilagoditi, već nastavljaju
gurati po svome i u potpuno drukčijoj kulturi.
Posebno su tu simpatični dijelovi u kojima se nalaze Kumail, njegovi roditelji
i njegov prilično flegmatični brat i moram priznati da me u određenim trenucim
ovaj film podsjetio na klasik Stanleyja Kramera "Pogodi tko dolazi na
večeru" u kojem bijela djevojka svojim roditeljima, koje su utjelovili
tada legendarni Katherine Hepburn i Spencer Tracy, dovodi mladog afroamerikanca
Sydneyja Poitiera. E, ovdje je trik što su zapravo Tracy i Hepburn Kumailovi
roditelji, pakistanski doseljenici koji ne žele ni čuti da njihov sinčić ima
veze s bjelkinjom, dok je bijelcima sasvim normalno da Pakistanac bude s
bijelkinjom, radi što hoće i uostalom ponaša se kao prosječni bijeli
Amerikanac.
Također, moram još izdvojiti i nastupe Holly Hunter i Raya Romana u ulogama
Emilynih roditelja, obitelji s američkog juga. No, ovaj puta kliše o zaostalim
i rasistički nastrojenim južnjacima ne da je izbjegnut, već štoviše, oni se
pokazuju kao pravi slobodnomisleći ljudi koji prihvaćaju različitosti. Nekako
mi se čini da je uspjehu ovog filma dosta doprinijela i nekakva generalna klima
u Americi u kojoj na čelu države imate najobičnijeg rasista i primitivca (barem
ja takav dojam imam) i da je nekakva liberalnija i otvorenija publika čisto iz
reakcije da pokaže da nisu svi takvi došla pogledati The Big Sick, koji je
stvarno pitak i simpatičan. Svejedno, bit će da sam ovim filmom ispucao svoju
kvotu takvih pomalo sladunjavih uradaka za ovu godinu, vrijeme je da se vratim
na korejske filmove osvete, rumunjske socijalne drame i danske krimiće.
Američka romantična komedijo, pozdrav dogodine!
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar