Svake godine ispadne da po jedan autsajder napravi pravi nered na američkim kino blagajnama i pomalo izvan svih očekivanja postane pravi hit i miljenik publike, a po zaradi premaši brojne blockbustere s daleko većim budžetima, logistikom i zvijezdama. Taj film ove je godine The Big Sick, pomalo neobična kombinacija romantične komedije i drame, koja je imala premijeru zimus na Sundanceu, a kad je ljetos stigla u američka kina pokazala se kao instant indie hit. Usmena predaja nekako se u ovom slučaju pokazala kao ključni igrač, a nezavisna komedijica s priličnom nepoznatim Pakistancem u glavnoj ulozi pokazala se kao jedan od najprofitabilnijih filmova ove godine jer je s budžetom od 5 milijuna dolara zaradila više od 50 milijuna na kino blagajnama.
Odmah da budem iskren, mislio sam zaobići ovaj film (koji je, ako se ne varam, zaobišao i naša kina), ali sam mu na kraju dao šansu jer sam vidio da ima stvarno dobre kritike i ocjene pa rekoh, ajde da mu dam šansu, dva sata života sam gubio i na puno gluplje stvari. I nisam požalio. Riječ je o sasvim simpatičnoj komedijici, koja je možda mrvicu presladunjava i prepatetična za moj ukus, no svejedno ću joj dati palac gore. Zašto? Zato što je prvenstveno duhovita, drugo zato što nije glupava i ne trudi se (previše) podilaziti publici, a vjerojatno baš u tome leži i njen uspjeh. Nije to komedija uz koju će se dobivati grčevi u želucu od smijeha, ali definitivno ima svojih svjetlih trenutaka, posebno u trenucima u kojima se sprda s predrasudama i to ne samo onima o prosječnom Amerikancu koji u svakom muslimanu vidi terorista, već je pakistanski komičar (za kojega moram priznati do sada nisam čuo i nisam ga nigdje vidio) po imenu Kumail Nanjiani, koji je ujedno napisao i scenarij, pokazao da se zna dobro našaliti i na svoj račun.
Kumail je dijete pakistanskih doseljenika u Chicago i dok njegovi roditelji, kao i brat i dalje žive dosta tradicionalno i drže do nekakvih pakistanskih i islamskih vrijednosti, Kumail se osjeća kao tipični Amerikanac. Želja mu je da postane stand-up komičar, a najviše mu smetaju pakistanske djevojke koje mu previše posesivna mama stalno pokušava namjestiti. Tijekom jednog nastupa Kumail tako upozna Emily, odmah si njih dvoje nekako kliknu, a onda na scenu dolazi društvena okolina i kreću problemi pa i "the big sick" iz naslova filma, tj. Emilyna misteriozna bolest. Iako ovo sada možda djeluje klišeizirano i već stotinu puta viđeno, i nije baš tako. Ima tu stvarno OK stvari, a možda mi je najveća fora baš ta o predrasudama. I to ne o Amerima prema Pakistancima i sličnim istočnjacima, već o pakistanskim predrasudama o drugima i njihovoj tvrdoglavosti da se ne žele prilagoditi, već nastavljaju gurati po svome i u potpuno drukčijoj kulturi.
Posebno su tu simpatični dijelovi u kojima se nalaze Kumail, njegovi roditelji i njegov prilično flegmatični brat i moram priznati da me u određenim trenucim ovaj film podsjetio na klasik Stanleyja Kramera "Pogodi tko dolazi na večeru" u kojem bijela djevojka svojim roditeljima, koje su utjelovili tada legendarni Katherine Hepburn i Spencer Tracy, dovodi mladog afroamerikanca Sydneyja Poitiera. E, ovdje je trik što su zapravo Tracy i Hepburn Kumailovi roditelji, pakistanski doseljenici koji ne žele ni čuti da njihov sinčić ima veze s bjelkinjom, dok je bijelcima sasvim normalno da Pakistanac bude s bijelkinjom, radi što hoće i uostalom ponaša se kao prosječni bijeli Amerikanac.
Također, moram još izdvojiti i nastupe Holly Hunter i Raya Romana u ulogama Emilynih roditelja, obitelji s američkog juga. No, ovaj puta kliše o zaostalim i rasistički nastrojenim južnjacima ne da je izbjegnut, već štoviše, oni se pokazuju kao pravi slobodnomisleći ljudi koji prihvaćaju različitosti.
Nekako mi se čini da je uspjehu ovog filma dosta doprinijela i nekakva generalna klima u Americi u kojoj na čelu države imate najobičnijeg rasista i primitivca (barem ja takav dojam imam) i da je nekakva liberalnija i otvorenija publika čisto iz reakcije da pokaže da nisu svi takvi došla pogledati The Big Sick, koji je stvarno pitak i simpatičan. Svejedno, bit će da sam ovim filmom ispucao svoju kvotu takvih pomalo sladunjavih uradaka za ovu godinu, vrijeme je da se vratim na korejske filmove osvete, rumunjske socijalne drame i danske krimiće. Američka romantična komedijo, pozdrav dogodine!
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar