Kad jednoj
televizijskoj seriji dopadne čast da otvori vjerojatno najpoznatiji i
najglamurozniji filmski festival kao što je onaj u Cannesu, onda je odmah jasno
da je riječ o nečem senzacionalnom. A povratak Twin Peaksa nakon više od četvrt
stoljeća od originalnih epizoda doista je prava senzacija, po meni najvažniji
televizijski događaj godine bez premca. Svaka čast Igri prijestolja i ostalim
odličnim serijama koje su se počele štancati kao na pokretnoj traci, no moje je
mišljenje da je Twin Peaks THE serija. Serija koja je potpuno promijenila
televiziju i poimanje televizijskih serija početkom 90-ih godina, a njezin
kreator David Lynch sada je pokušao napraviti nešto slično. Jasno, vrijeme se u
ovih 25 godina prilično promijenilo i u međuvremenu je televizija vidjela sve i
svašta, tako da je danas daleko teže napraviti nešto tako revolucionarno,
istovremeno šokantno, uzbudljivo, mistično i nevjerojatno kao tada. No, ako je
netko to mogao učiniti, to je upravo Lynch i čovjek stvarno ni ovaj puta nije
razočarao.
Po mom mišljenju nove epizode Twin Peaksa još su šokantniji, nevjerojatniji i
zbunjujućiji sadržaj nego originalna serija. Moram priznati da me vijest o
emitiranju novih epizoda Twin Peaksa istovremeno i razveselila i iznenadila,
jer tome se iskreno i nisam nadao, no isto tako i pomalo uplašila jer sam se
možda podsvjesno i pribojavao kako će već ostarjeli Lynch (lani je čovjek
napunio 70 godina) to izvesti, tim više jer je zadnji pošteni film Mullholand
Drive snimio prije više od 15 godina, a od tada je izbacio, po meni, tek
osrednji Inland Empire u kojem se po mom mišljenju i sam potpuno izgubio u
nekakvom svom manirizmu, pretjerivanju i silovanju priče.
Srećom, moji strahovi su se pokazali potpuno neopravdanima jer je novi Twin
Peaks još luđi i nadrealniji nego njegov prethodnik. Uz gotovo sve bizarne
likove iz originalne serije (nedostaje ih tek jako malo) Lynch (i njegov
sukreator Mark Frost, ne smijem njega zaboraviti) nabacao je u nove epizode još
barem toliko podjednako bizarnih i čudnih likova. Od prvih epizoda (od ukupno
18) odmah se krenulo u glavu i nastavilo se ondje gdje se stalo prije 25
godina, ali nove epizode sadrže i još bezbroj paralelnih radnji, novih likova
koji se samo odjednom pojavljuju i isto tako nestaju, da sam se, moram priznati,
u jednom trenutku polagano počeo i gubiti u seriji.
No, na kraju
se gotovo sve ono naizgled nepotrebno i na silu natrpano pokazalo da ima svoje
razloge, a okosnica priče i dalje se vrti oko misteriozne smrti tinejdžerice
Laure Palmer, čije je tijelo pronađeno odmah na početku prve sezone. Samo da
napomenem, prije novih epizoda svakako bi preporučio da se pogledaju ne samo
stare epizode Twin Peaksa, nego i film koji je stigao poslije serije, a radnjom
se događa prije serije, Twin Peaks: Fire Walks with me. I sa svim tim sadržajem
negdje u podsvijesti prilično je teško pratiti nove epizode, a bez tog nekakvog
elemetarnog predznanja o Twin Peaksu i odnosima između likova, mislim da bi to
bilo nemoguće.
Da se odmah razumijemo, u Twin Peaksu je nemoguće i bespotrebno tražiti neki
dublji smisao i logiku. Ova serija vrhunac je filmskog i televizijskog
nadrealizma (usporedio bih je po značenju za filmski nadrealizam s Kafkinim
Procesom i Preobražajem u književnosti za isti stil) i gotovo sve što se ondje
događa prilično je teško za dokučiti i smisleno protumačiti. Kad u jednom
trenutku pomisliš da je sad sve jasno i da su se kockice konačno počele slagati
i da bi se sad trebalo dogoditi to, to ili to, Lynch i Frost te potpuno
iznenade i izvedu nešto potpuno neočekivano i neshvatljivo. Nekakvu dublju
logiku razvoja događaja i poteza likova u ovoj seriji stvarno je jako teško
dokučiti, no to po meni i daje draž ovoj seriji i po tome se i Twin Peaks
razlikuje od ostalog televizijskog sadržaja.
U novim epizodama može se očekivati još puno više znanstveno fantastičnih
elemenata, a neke stvari iz prvih dviju sezona su ipak razjašnjene. Tu prvenstveno
mislim na ono što se skriva iza crvenog zastora i što je zapravo uzrokovalo tu
seriju čudnih i nevjerojatnih događanja u ovom inače mirnom mjestašcu u brdima
države Washington. Potpuno mi je jasno da je Twin Peaks ili serija koja se
obožava i potpuno uživa u njoj ili se uopće ne može gledati. Ja, naravno,
spadam u ovu prvu skupinu, no potpuno mi je jasno da postoji i puno onih koji
Twin Peaks ne mogu gledati jer im je prenerazumljiv, pretenciozan ili
jednostavno nisu navikli na takav pomalo sulud i bizaran sadržaj, koji je
stvarno jako jako teško razumijeti. No, po meni, ljepota leži u onom
nerazumljivom.
Kod Lyncha je i obično ljepota u neočekivanom i nezamislivom, onom što prelazi
granice ljudske mašte i nekakvog poimanja realnosti. Ne vjerujem da bi itko
drugi bio kadar napraviti sadržaj poput ovoga, koji oduševljava u svoj svojoj
ludosti i čudnosti pa iako ne možeš dobar dio toga shvatiti, čekaš sljedeću
epizodu u nadi da će sada sve sjesti na svoje mjesto, a kad ono nove
komplikacije, nove bolesne situacije, novi likovi i još deblji i veći gordijski
čvor za raspetljavanje. Na kraju, zašto si svatko tko pogleda ovu seriju ne bi
protumačio njezin smisao onako kako sam želi, a moram priznati da mi stvarno
ide na živce ta stalna potreba da se sve protumači i mudruje. Ljepota Twin
Peaksa je između ostalog baš u tome što iako cijela priča naizgled nema
nikakvog smisla i logike, Lynch već četvrt stoljeća uspijeva milijune ljudi
diljem svijeta držati prikovanima uz televizore (ili sada laptope) svojim idejama
koje pretvara u filmski ili televizijski sadržaj, a sada su i novost nastupi
odličnih bendova u Roadhouseu na kraju svake epizode, pa tako i Nine Inch Nails
(dolje) ili Eddie Veder iz Pearl Jama (video gore).
Ne bi imalo nikakvog smisla ovdje pisati o sadržaju serije (što je gotovo i nemoguće jer, ponavljam, Twin Peaks NIJE serija koja se voli i prati zbog same priče, nego zbog izvedbe, nevjerojatnih ideja i njenih realizacija), jer to bi bilo iznimno teško, ma gotovo nemoguće. Mogu samo reći da oni koji očekuju neke konkretne odgovore na kraju neka se pretjerano ne razočaraju. Već mogu naslutiti da će sada krenuti priče da bi mogla još jedna sezona, no meni to zapravo nije ni bitno. Iako ni nakon novih epizoda možda nisam dobio odgovore koje sam očekivao ili kojima sam se nadao, dobio sam čitavih 18 epizoda nevjerojatnog programa koji bi samo mogao smisliti Lynch i koji bi teško prošao da ga se nije primio upravo Lynch. Za mene je novi Twin Peaks apsolutno remek djelo, a možda i vrhunac jednog filmskog genijalca, koji je uvijek nekako plivao kontra svih struja pa bi možda bilo nerealno očekivati da će sa svojim možda i završnim djelom učiniti nešto drugo. Onima koje nije strah na gotovo 18 sati zaroniti u sadržaj kakav vjerojatno nikada prije nisu vidjeli, toplo bih preporučio i nove epizode, a oni koji se drže ipak konvencionalnog sadržaja i nisu spremni na vjerojatno najnevjerojatniji i najčudniji sadržaj koji će ikada vidjeti, bolje nego ga preskoče i drže se Igre prijestolja. Koja mi je, da se razmemo, izvrsna serija. No, Twin Peaks je ipak Twin Peaks.
Primjedbe
Objavi komentar