Prilično slabašan, tanak i neuvjerljiv triler u čiju se tugu i jad
uklopio i nekoć slavni i veliki glumac Al Pacino. Alpino zlatno doba
odavno je prošlo, osuđen je danas 77-godišnji Čino uglavnom na uloge u
osrednjim i lošim filmovima, a upravo takav je i Hangman. Ovaj triler
koji je rađen u stilu Sedam (pomalo mi je neugodno što ova dva filma
stavljam u istu rečenicu), imamo serijskog ubojicu koji se s detektivima
igra na osobnoj bazi. Svakog dana ostavlja po jednu obješenu žrtvu, a
pored mrtvog tjelesa ostavlja i jedno slovo u igri vješala. Detektivi
moraju što prije otkriti tko je ubojica jer svaki dan se pojavi novi
mrtvac, a ono što je najtragičnije u ovom filmu je to što je priča
žalosno neuvjerljiva, čak na trenutke i smiješna.
Očito su
pisci scenarija imali zanimljiu ideju, malo su se zaigrali, a kad su
shvatili da bi tu moglo biti problema, onda su pribjegli
najjednostavnijim rješenjima. Način na koji Al Pacino, njegov kompić i
novinarka (?!?) koja je pridružena njihovom timu i s njima hvata očito
potpuno poremećenog ubojicu, ide na mjesta zločina, čak ih i savjetuje
(pa gdje tog ima jebemlimu oca), dolaze do rješenja i slažu ovu puzzlu
prilično je nakaradan. Jedan obično kaže možda je to tako ili možda je
to tu, ovaj drugi kaže odlična ideja, idemo. I obično se ispostavi da je
to bila stvarno dobra ideja jer ovaj obično pogodi. I tako jedno deset
puta. Prilično blesavo, naivno, jadno i usiljeno, stvarno mi idu na
živce ovakvi isforsirani i zapravo glupi filmovi.IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar