Uli Edel (do sada najpoznatiji po Mi djeca s kolodvora Zoo) donosi nam film o najpoznatijoj terorističkoj organizaciji koja je djelovala na području Njemačke, film koji je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg ostvarenja izvan engleskog govornog područja. Prilično je to objektivan pogled na terorističku grupaciju RAF (Rote Armee Fraktion), koja je djelovala od 1967. do 1977. godine i bila je odgovorna za niz terorističkih napada i političkih ubojstava na području Njemačke. Film je nastao prema bestseleru Stefana Austa iz 1985. godine, biografiziranom prikazu najprominentnijih likova ove grupacije - ljevičarski nastrojene novinarke Ulrike Meinhof, koja je bila i politički mozak ove anarhističko-marksističke organizacije te Andreasa Baadera, glavnom egzekutoru grupacije.
Svaku priču treba smjestiti u kontekst pa tako i ovdje sve kreće u drugoj polovici 60-ih godina. Bilo je to razdoblje kad su Amerikanci započeli s ratnim operacijama u Vijetnamu, na cijelom zapadu borbe za ljudska prava bile su u zamahu, mladi su se priključivali brojnim ljevičarskim pokretima. Njihovi prosvjedi često su znali biti i dosta nasilni, a još nasilnije i represivnije na bunt studenata i ostalih mladih odgovarala je policija. Treba znati da je u to vrijeme u Zapadnoj Njemačkoj tada i dalje postojao veliki broj američkih vojnih baza i američka vojska i dalje je bila sveprisutna u mladoj njemačkoj demokraciji, a američki imperijalizam i intervencionizam mnogima je smetao. Kap koja je prelila čašu bio je posjet Berlinu iranskog šaha Reze Pahlavija, kad su izbili ozbiljni prosvjedi, a policija je odgovorila na njega batinanjem i ubojstvom jednog prosvjednika.
Taj je događaj bio povod da se organizira i militaristička organizacija RAF, a kad su se Baader i Meinhof susreli, ta je grupacija dobila glavu i rep, odnosno i onaj dio vodstva koji je bio spreman za akciju, kao i onaj dio vodstva koji je osmišljavao političko i ideološko djelovanje. No, kako to obično biva, ova skupina mladih nezadovoljnika koje je svoj bunt i gnjev pokušala kanalizirati i politički se organizirati, ubrzo je prešla na mračnu stranu i pretvorila se u najobičniju skupinu terorista koja je godinama sijala strah Zapadnom Njemačkom. Iako su i dalje oni za sebe smatrali da su borci za pravdu i slobodu, način na koji se borio za ljudska prava i slabljenje policijske države pokazao se potpuno pogrešan. Ova je ekipa čak i išla po terorističkim kampovima u Jordanu, Iraku i Palestini kako bi se usavršili u bombaškim napadima, egzekucijama i otimanju aviona, a bio je to zapravo i prvi susret njemačke policije i službi s nečim što se danas naziva asimetričn rat, odnosno s ratom u kojem suparnika zapravo i ne vidiš, a on ti radi znatnu štetu.
Ova akcijska biografska krimi drama jako je dobar film, a posebno mi se sviđa što autor na ovu grupaciju gleda krajnje objektivno. Bez ideoliziranja, ali i bez sotoniziranja, ovaj film prati RAF od njegovih početaka pa sve do njegovog neslavnog kraja, a Edel je ovdje okupio stvarno izvrsnu glumačku ekipu. Uzbudljiv i pametan film koji je i danas sasvim aktualan i vrijedan gledanja, čiji je budžet iznosio 6,5 milijuna eura, a sniman je na brojnim lokacijama u Njemačkoj, ali i u Rimu i Maroku. Film je odmah po izlasku izazvao brojne kontroverze i potomci onih koje su ubili pripadnici RAF-a izrazili su zabrinutost što priča filma prati samo teroriste i da bi se publika zbog toga s njima mogla poistovjetiti s njima.
Primjedbe
Objavi komentar