I, TONYA (2017,SAD) - 7,5/10

Neke priče toliko su nevjerojatne da moraju biti istinite, a jedna od takvih i ona je o Tonyi Harding i Nancy Kerrigan. Tonya i Nancy bile su konkurentice za mjesto u reprezentaciji SAD-a u umjetničkom klizanju, a taman uoči američkih kvalifikacija za Olimpijadu u Lillehameru 1994. godine netko je Nancy palicom razbio koljena. Ubrzo se saznalo da je s tim napadom bila povezana upravo Tonya, koja je nakon toga postala jedna od najomraženijih osoba u Americi, a u ovoj biografskoj crnoj komediji zapravo saznajemo tko je zapravo Tonya Harding. U filmu Australca Craiga Gillespia ulogu Tonye Harding odglumila je također Australka Margot Robbie. Plavokosa ljepotica koju sam, kao i vjerojatno svi, prvi puta zapazio u Vuku s Wall Streeta, sada je pokazala da je se može smatrati ozbiljnom glumicom jer je u ovom filmu izvrsno odradila svoj zadatak. Već je nominirana za Zlatni globus u kategoriji najbolje glumice u mjuziklu i komediji, dok je Allison Janey, koja glumi njenu majku također nominirana u kategoriji sporedne uloge, a sam film je zaradio nominaciju za najbolji mjuzikl ili komediju. Ne bih se začudio da Margot dobije i nominaciju za Oscara za ovu ulogu, jer smo se u prošlosti više puta uvjerili da uloge u biografskim filmovima jako dobro prolaze i da se utjelovljenje stvarnih likova isplati.

Tako se i Robbie u ovom filmu iz standardne ljepotice transformirala u klasični američki "white thrash" - neobrazovanu, neodgojenu i ne pretjerano inteligentnu djevojku kojoj je jedino što je znala u životu bilo klizanje. Za razliku od većine klizačica Tonya nije bila graciozna i elegantna te nije nastupala uz Labuđe jezero ili neki sličan baletni klasik. Ona je radije klizala uz Kiss ili Motley Crue te se svađala sa žirijom kad bi joj dali manju ocjenu od one koju je sama procijenila da bi trebala dobiti. Još kao dijete bila je čudo od djeteta na ledu, no zbog svog karaktera nije ostvarivala rezultate kakve je trebala i mogla. Kad tome dodamo i njezinu mater koja je očito bila prilično grozna osoba jer je ne samo tukla svoju kćer i terorizirala je na razne načine, već ju je i psihički zlostavljala i vrijeđala, misleći da će na taj način iz nje izvući ono najbolje, tipa s kojim je završila, koji je također bio sociopat i nasilnik, onda je jasno da ništa bolje nije ni moglo ispasti od naše Tonjice. Odmah treba znati da I, Tonya nije klasični biografski film u kojem su svi detalji opisani točno onako kako su se i dogodili, ponajviše zato jer se i danas ne zna kolika je točno Tonyina odgovornost za taj napad i je li uopće znala da će do njega doći, no eventualni višak umjetničke slobode ovaj puta ne treba se uzeti za zlo, nego suprotno.

Odluka da se film ne snima u nekom mračnom tonu i od Nancy pravi žrtvu, a od Tonyje čudovište, već da se Tonya pokuša predstaviti kao tragična ličnost kroz crnu komediju pokazala se izvrsnom. Ovaj je film stvarno zabavan i duhovit, a u dijelovima je snimljen kao mockumentary, odnosno lažni dokumentarac, u kojima sami likovi iz određene vremenske distance pokušavaju rekonstruirati događaje. Primjer Tonyje Harding klasični je primjer kako zapravo i funkcioniraju veliki mediji u Americi, koji jednostavno uživaju od nekoga raditi junaka pa ga preko noći pretvoriti u negativca i državnog neprijatelja broj jedan kojeg će cijela nacija mrziti i tko će biti svačiji otirač. Neko vrijeme upravo to je bila Tonya, a upravo kroz te lažne intervjue Gillespie je izbjegao da previše vremena gubi na ono što se dogodilo poslije skandala. Tako pratimo Tonyju otkako je kao četverogodišnja klinka prvi puta stala na led pa sve do skandala koji joj je i uništio i obilježio život. 

Iako je, naravno, u prvom planu klizanje, najviše je pažnje ipak posvećeno njezinom odnosom s dečkom, kasnije i mužem, Jeffom Gilloolyjem, tipom kojeg je upoznala kao 15-godišnjaka i tipom koji joj je zapravo i uništio život. Kroz taj odnos vidimo koliko je Tonya zapravo bila oštećena osoba, koja je cijeli život trpila da je neko mlati i vrijeđa, stalno se pitajući što sam učinila da sam to zaslužila, a ne upitajući se što ja radim s takvim budalama. Tu je i definitivno najzabavniji i najdebilniji lik u ovom filmu, Jeffov prijatelj i Tonyjin samoprozvani tjelohranitelj Shawn Eckhardt, potpuno poremećeni tip koji je sve zapravo i zakuhao. Jako zanimljiv film i držim palčeve Margot da dobije nominaciju za Oscara, jer u usporedbi s vrlo sličnom ulogom ove godine, onom Emme Stone kao tenisačice Billie Jean King u Battle of the Sexes, nekako mi se čini da je Margot ipak bila puno bolja u puno težoj ulozi. A Emica ionako već ima jednog oskarčeka, bude još malo pričekala na drugog, nije ona Merryl Streep ipak.

IMDB LINK