Richard Linklater ovaj nam puta donosi priču o tri veterana vijetnamskog rata koji se susreću po prvi puta nakon gotovo 30 godina. Razlog njihova susreta nije nimalo ugodan jer je jedan od njih, Larry "Doc" Shepherd (Steve Carell) izgubio sina u jednom drugom ratu, a kako je radnja ovog filma smještena u 2003. godinu, lako je pogoditi da je Docov sin stradao kao marinac tijekom američke intervencije u Iraku. Kako je Docu koji mjesec ranije preminula i supruga, tako on zapravo više i nema nikoga tko bi mu pomogao preuzeti sinovo tijelo pa se sjeti svojih starih ratnih drugova - alkoholičara i šaljivdžiju Sala (Bryan Cranston) te vojnika koji iskupljenje traži preobrazivši se u svećenika Muellera (Laurence Fishburne). Iako ga nisu vidjeli tri desetljeća, i Sal i Mueller odluče pomoći svom nekadašnjem suborcu pokopati sina ratnog junaka, no kad trebaju pokupiti njegovo tijelo, ispostavi se da Docov sin uopće nije poginuo na onaj način kako su mu prvotno rekli, već je istina sasvim drukčija. Iz protesta Doc odbija da njegov sin bude pokopan s vojnim počastima na vojnom groblju, već ga njih trojica odluče ispratiti na vlastiti način.
Iako na prvu ovaj kratki opis radnje Last Flag Flyng možda djeluje depresivno ili dosadno riječ je o stvarno dobroj i pomalo ciničnoj humornoj drami nastaloj po romanu Darryla Poniscana. On je uz pomoć Linklatera svoj roman sam i prilagodio filmskom mediju. Zanimljivo je kako je njegov istoimeni roman napisan 2005. godine zapravo i nastavak Poniscanovog romana The Last Detail u kojem se pojavljuju isti likovi, samo tridesetak godina mlađi, I taj je roman ekraniziran (postoji li ijedan koji nije?) još 1973. godine, a tada su Doca, Sala i Muellera glumili Jack Nicholson, Randy Quaid i Otis Young, dok ga je režirao Hal Ashby. Taj je film imao i tri nominacije za Oscara (Nicholson, Quaid, adaptirani scenarij), a vidjet ćemo kako će po tom pitanju proći njegov nastavak.
I u ranijim filmova čuveng Teksašanina Richarda Linklatera (Boyhood, romantična trilogija Prije svitanja, Prije sumraka i Prije ponoći), koji je do sada pet puta nominiran za Oscara, mogla se osjetiti određena doza cinizma, no ovaj puta čini mi se da je najciničniji do sada i da je prilično kritičan prema američkom društvu. To zapravo ni ne čudi kad se zna da su mu tri glavna lika u Last Flag Flyin ratni veterani u kasnim pedesetim godinama, koji su u mladosti služili svojoj domovini, a ista ta domovina poslije ih je opalila nogom u guzicu. Tridesetak godina nakon njihovog rata stigao je novi rat u koji su se zaputili njihovi sinovi i potpuno je logično da ovi ljudi razmišljaju je li zapravo vrijedno dati život za domovinu i što je zapravo domovina? Vrijedi li ljubav prema domovini više od života vlastitog sina i više od vlastitih uništenih i promašenih života, života koji bi vjerojatno krenuli drugim putem da kao 20-godišnjaci nisu zaglavili s puškama u rukama negdje u džunglama Vijetnama. Pametan i duhovit film koji progovara o mnogim zanimljivim pitanjima i s vrlo uvjerljivim glumačkim ostvarenjima tri glavna protagonista.
Iako je njegova radnja smještena petnaestak godina u prošlost, Last Flag Flyng i dalje je prilično aktualan jer vidimo da se zapravo mnogo toga i nije promijenilo. I dalje se ratovima u svijetu širi demokracija, očevima stižu njihovi sinovi u lijesovima prekrivenim zastavama, a licemjerni sustav ih uvjerava da su svi oni poginuli kao junaci čuvajući domovinu dvadesetak tisuća kilometara od svoje granice. Tako su i naša tri junaka ovdje u Vijetnamu branili granice Amerike od kumunizma, dok je Docov nesretni sin u Iraku granice Amerike čuvao od terorizma te je usput širio demokracija. Što je to u mladim ljudima, posebno muškarcima, da rat za njih očigledno ima neku magnetsku privlačnost i da kroz povijest ljudi srljaju u ratove, a tek se poslije lupaju u glavu i pitaju što nam je to trebalo, također se pitaju likovi ovog filma. Istovremeno, Last Flag govori i o samoći, ali i o pravom prijateljstvu. Bez obzira što se nisu vidjeli tri desetljeća, ono što su Doc, Sal i Mueller prošli u ratu bilo je nešto što ih je povezalo za sva vremena i unatoč tome što su svi oni potpuno različitih karaktera, ta ratna trauma i sjećanja očito su poveznica koju onaj koji s njima nije bio nikako ne može razumijeti.
Primjedbe
Objavi komentar