Italija je
zemlja koja je osvojila najviše Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan
engleskog govornog područja, a zlatni kipić Talijani su odnijeli i za ratnu
komediju Mediterraneo. Iako redatelj ovog filma Gabrielle Salvatores ne
spada u rubriku talijanskih velikana poput Vittoria De Sice, Federica
Fellinija, Roberta Rosseliinija, Luchina Viscontija, Bernarda Bertoluccija ili
nešto modernijih kao što su Roberto Benigni, Giuseppe Tornatore ili Paolo
Sorrentino, njegov je Mediterraneo svojim duhom osvojio te godine i publiku i
kritiku. Početkom II svjetskog rata skupina talijanskih vojnika iskrcava se na
izoliranom otočiću u Egejskom moru. Njihov je zadatak zadržati ovaj otok pod
svaku cijenu, no ubrzo se pokaže da im ondje zapravo ne prijeti nikakva
opasnost te se talijanski vojnici, koji nikada i nisu bili poznati kao veliki ratnici,
ondje prepuštaju hedonizmu i uživanju u životu.
Rat polako prolazi mimo njih, a otočić za koji u početku misle da je potpuno napušten pokaže se prilično napučenim. Prije njih ondje su bili Nijemci, koje su sve muško stanovništvo poslali u zarobljeništvo i kad shvate da su na otočiću zarobljeni među samim ženama, veselje može početi. I Grke, baš poput Talijana, krasi taj mediteranski duh pa su se vrlo lako i brzo približili i udružili, a kad je stigao kraj rata, nekim od vojnika baš i nije bilo milo napustiti ovaj raj na zemlji. Simpatičan antiratni film, koji se 1991. proslavio i pokupio najveću nagradu ponajviše zato jer je te godine konkurencija bila prilično slabija nego inače. No, unatoč tome, Mediterraneo je svakako film vrijedan pažnje.
Primjedbe
Objavi komentar