Nakon što u
okrugu Jessup u Mississippiju članovi Ku Klux Klana ubiju tri borca
za ljudska prava, ondje stižu i dva FBI agenta kako bi istražili
njihov nestanak. Jedan od agenata je skara škola (Gene Hackman), dok
je drugi mlađi (Willem Dafoe) i školovaniji i iako se njihovi
pristupi u rješavanju slučaja prilično razlikuju, zajednička im
je misija da se nestanak klinaca, za koje će ubrzo utvrditi da su
ubijeni, što prije riješe i da se počinitelji privedu pravdi. No,
kako bi to bilo da sve ide kao po špagi. Ipak je to Mississippi i
1964. godina pa je polovica naselja u Klanu, a druga polovica mjesta
ga podržava tako da praktički nikoga i nije briga za nestanak nekih
tipova sa sjevera koji su se došli boriti za prava crnaca.
I ovo je
jedan od filmova nastalih po stvarnim događajima i samo dvadesetak
godina prije nastanka ovog filma tako je na lijepom plavom Misisipiju
bilo posve normalno crnog dečka uhvatiti, ubaciti ga u auto pa
odvesti negdje u šumu i nabaciti mu štrik oko vrata. I obično
nitko za to ne bi odgovarao, a ako bi slučaj i došao do suda,
počinitelji bi obično bili oslobođeni jer su i sami suci bili ili
klanovci ili simpatizeri ove imbecilne organizacije. Tako je već
spomenute 1964. godine FBI stvarno i stigao u ovaj okrug kako bi
istražio nestanak tri mlada borca za ljudska prava, a taj je događaj
poslužio kao povod za nastanak ovog fantastičnog filma. Mississippi
u plamenu jedan je od filmova u kojima se možda i najbolje pokazuje
na koji je način funkcioniraoo KKK na američkom jugu i koliko je ta
zločinačka organizacija zapravo bila razgranata.
Mississippi u
plamenu bio je jedan od najuspješnijih filmova te godine te je
redatelju Alanu Parkeru priskrbio nominacije za Oscara u kategoriji
najboljeg filma te najboljeg redatelja. Nominirani su i Hackman za
najboljeg glumca te Frances McDormand za najbolju sporednu glumicu,
no film je na kraju pokupio tek jednu nagradu i to za najbolju
fotografiju. Izazvao je ovaj film odmah po izlasku i brojne
kontroverze i kritike, a najčešće su one dolazile od strane
afroameričkih aktivista koji su se bunili da povijesni događaji
nisu prikazani na način na koji su se zaista i zbili. Najviše im je
smetalo što je crnačka zajednica prikazana kao "preplašena,
podložna i praznoglava", a brat jednog od ubijenih aktivista
rekao je kako je film poslužio kao platforma da se od FBI agenata
stvaraju junaci. Optužbe su išle toliko daleko da je "Mississippi u
plamenu" optužen da je film koji potiče na rasizam, no Parker se
branio da njegov film nije dokumentarac već je fikcija u jednakoj
mjeri kao što su "Platoon" i "Apokalipsa danas" fikcija vijetnamskog
rata. Činjenica je da je ovaj film mnogima bio možda i prvi doticaj
s tematikom rasne segregacije na američkom jugu, a i danas se može
reći da je doista riječ o jako dobrom filmu koji s vremenom ni malo
ne gubi na vrijednosti, važnosti i kvaliteti.
Primjedbe
Objavi komentar