Ove godine
mogli smo se već nagledati biografskih filmova, a nekako imam osjećaj kao da je
autorima ponestalo važnih i vrijednih stvarnih ljudi po čijim životima i
pričama bi snimali filmove pa su se okrenuli i pomalo bizarnim likovima. Imali
smo tako možda i najomraženiju ženu u povijesti sporta, klizačicu Tonyu
Harding, pokerašku princezu Molly Bloom, a James Franco nam donosi priču o
definitivno najbizarnijem tipu. The Disaster Artist zapravo i nije klasični
biografski film jer se o njegovom glavnom junaku, Tommyju Wiseauu i danas
zapravo ne zna mnogo. Ne zna se ni odakle je čovjek točno, koliko mu je zapravo
godina, otkud mu silni novac... No, zna se da je čovjek snimio film koji
nazivaju "Građaninom Kaneom loših filmova".
Naravno, riječ je o "Sobi", a onima koji su propustili ovaj užas od filma svakako bih preporučio da ga pogledaju prije gledanja Disaster Artista, ako naravno, već nisu prošli kroz tu patnju. Soba je doista grozan i toliko ne samo glup, nego i bizaran, nakaradan i loše snimljen te odglumljen film da je na kraju ispao zapravo smiješan, čak puno smješniji od niza kvazikomedija koje su se pojavile posljednjih godina, iako je autor imao viziju od njega napraviti "najveću američku dramu još od Tennessea Williamsa". Wiseau je "The Room" sam napisao, producirao, režirao i odglumio glavnu ulogu, a u produkciju ovog smeća utukao je čak šest milijuna dolara. No, kako to obično biva, jednako kao kad uspiješ napraviti nešto maestralno i vrhunsko pa se to vječno pamti, tako je očito i kad napraviš nešto dijametralno suprotno. Soba danas uživa status kultnog filma te se i dalje redovito pušta u prepunim ponoćnim kinima diljem svijeta, a publika gotovo pa napamet zna sve imbecilne replike iz tog filma.
Jedan od Wiseauovih fanova očito je i James Franco, a produkcijska kuća
njegovog jataka u brojnim filmovima Setha Rogena, početkom 2014. godine
dokopala se prava na knjigu koju je o snimanju ovog filma napisao Wiseauov
partner u zločinu Greg Sestero. Franco je odmah odlučio sam režirati ovaj film
(vjerovali ili ne, Franco je do sada snimio ili snima čak 38 što igranih, što kratkih,
što dokumentarnih filmova i serija, usporedbe radi Kubrick u čitavoj karijeri
ima 16 naslova, Christopher Nolan za sada tek 14, a uz to je Franco već glumio
u više od 140 uloga, hiperproduktivan čovjek reklo bi se) te utjeloviti
Wiseaua. I mora se priznati da je Franco svoj zadatak odradio iznad svih
očekivanja. Vjerojatno najvećeg antitalenta u povijesti filma još od Ed Wooda
stvarno je perfektno skinuo, zbog čega je već i zaslužio nominaciju za Zlatni
globus, a možda zasluži i nominaciju za Oscara. Ulogu Wiseauovog najboljeg
prijatelja Sestera, s kojim je zajedno i došao na ideju snimanja ovog filma
Franco je dodijelio svome bratu Daveu, a u filmu se pojavljuje još niz poznatih
lica.
Činjenica je kako je Franco snimio iznimno zabavan i duhovit film o Edu Woodu našeg vremena, a dobro je što nije upao u zamku degutantnog ismijavanja i sprdanja osobe s posebnim potrebama, što Wiseau definitivno jest. Franco kao da je pokušao proniknuti u um tog misterioznog ekscentrika koji se od nikuda pojavio i snimio ovaj film pa potom nestao. Može mi govoriti tko god hoće da je "The Room" djelo nekakvog vizionara koje je namjerno napravljeno da bude tako loše, no ja sam i dalje, posebno nakon ovog filma, uvjeren da je Wiseau bio siguran da snima nešto što će postati remek-djelo. Nešto tako loše jednostavno se ne može odglumiti, a vjerujem da je zato publika i prepoznala ovaj film i zbog toga ga voli, nešto tako unikatno loše bit će jako teško, gotovo nemoguće ponoviti. I u Francovom filmu dobro možemo vidjeti da je Wiseau osoba koja zapravo nema nikakve veze s realnošću, potpuno izgubljeni lik koji za sebe misli da je Marlon Brando, a zapravo je ne samo potpuni glumački antitalent, već i totalni čudak. No, kad imaš novaca onda možeš kupiti sve pa tako i spiskati milijune dolara na nešto za što svi u startu znaju da će biti remek-djelo užasa. Dobro je rekao netko od tipova na samom početku filma, kad bi bilo moguće putovanje kroz vrijeme da bi se volio vratiti i zaviriti na snimanje Sobe. Srećom ili nesrećom po nas, vremenski stroj još nije izumljen, no zato nas je Franco sa svojim filmom uspio vratiti petnaestak godina u prošlost i pokazati nam kako je to izgledalo snimanje najgoreg filma u povijesti.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar