VERONICA (2017,ŠPA) - 7/10

 
Španjolci su nas posljednjih ne samo godina, već i desetljeća navikli na dobre filmove, pomalo čak i razmazili, a i horor je jedan od žanrova u kojima se mogu pohvaliti da imaju vrsnih majstora. Jedan od njih svakako je i Paco Plaza, čovjek koji je prije deset godina skupa s kompanjonom Jaumeom Balaguerom napisao i snimio originalni horor REC. Nakon sveukupno četiri nastavka REC-a, Plaza nam donosi još jednu prilično jezovitu horor priču nastalu po navodno istinitoj priči i navodno stvarnim zapisima policijskih istražitelja iz Madrida 1991. godine. Veronica je tinejdžerica koja živi s prezaposlenom majkom i troje mlađe braće i sestara na koje stalno mora paziti. Otac joj je preminuo ne tako davno, a jednog dana Veronica s prijateljicama odluči se igrati prizivanja duhova i pokuša stupiti u kontakt s ocem. Već smo gledajući horore dobro naučili da se baš nikada ne pojavi onaj duh kojeg se traži, nego se obično javi neko podmuklo đubre od duha koje počne stvarati ozbiljne probleme i ljudi ih se ne mogu riješiti. Upravo to se dogodi i Veronici, nakon čega se njezin život, ali i životi svih članova njezine obitelji pretvore u pakao.
 
Činjenica je da ovaj film možda i nije pretjerano originalan i da je svaki iole ozbiljniji ljubitelj horora na nešto slično naletio već barem desetak puta, no gospodin Plaza još jednom je pokazao da je pravi majstor horora i od naizgled prožvakane i predvidljive priče uspio je složiti sasvim dobar film. Za razliku od famoznog Reca, koji je snimljen da izgleda kao fake dokumentarac, odnosno found footage film u stilu Vještice iz Blaira, Veronica je klasični horor o duhovima. U prillično poznatu priču Plaza unosi dosta vještine i na trenutke s ovim filmom kao da zalazi u područje arta, no srećom pa se uspijeva kontrolirati tako da ni po tom pitanju nema pretjerivanja. Pretjerivanja nema ni kad su u pitanju scene strave i užasa, iako daleko od toga da nema ovdje takvih scena. Ima ih podosta, no pravi horor ionako nije u onom što vidimo, nego u onom što iščekujemo i u onom nevidljivom koje tjera strah u kosti i pokaže se onda kad se najmanje tome nadamo. Jedan od boljih horora na koje sam naletio posljednjih mjeseci i svakako preporuka onima koji vole ovaj žanr.
 

Primjedbe