The Square je
već izabran za najbolji europski film godine, dobio je Zlatnu palmu u Cannesu,
a glavni je kandidat i za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog
područja. I to potpuno zasluženo jer je riječ o originalnom, provokativnom,
tragikomičnom i satiričnom djelu koje se i stilski i tematski izdvaja od
ostatka konkurencije i stvarno mi je drago što je to i kritika i publika
prepoznala. Ova satirična drama odličan je primjer pametne društvene kritike
upakirane u zabavan film kojem duljina od čak dva i pol sata uopće nije mana,
već prednost. Šveđanin Ruben Östlund, kojeg pamtimo po zanimljivom filmu Turist
otprije nekoliko godina, sam je i napisao scenarij, a inspiraciju za Kvadrat je
dobio kada su on i producent filma, u muzeju suvremene umjetnosti u Švedskoj
postavili instalaciju pod imenom "Kvadrat". Pokraj instalacije su
napisali kako je kvadrat utočište povjerenja i brige i unutar njega svi
dijelimo jednaka prava i obveze. Reakcije posjetitelja bile su zanimljive i
Östlund je shvatio da bi o Kvadratu mogao snimiti film.
Glavni lik
filma je Christian, kustos muzeja suvremene umjetnosti u Stockholmu, koji je
taman u pripremama nove izložbe, na kojoj planira postaviti upravo Kvadrat. No,
dok on priprema izložbu kao da sve nekako kreće potpuno po zlu. Netko mu ukrade
mobitel i novčanik te se Christian odlučuje osvetiti na prilično djetinjast
način, PR agencija koju je zaposlio da napravi promotivni video za izložbu
napravi totalnu bolesnoću od videa kako bi "clickbaitali" publiku, što
izazove ogroman skandal. Nakon banketa povodom otvorenja izložbe spetlja se s
američkom novinarkom, koja u stanu ima majmuna, a tip koji izvodi performans
glumeći majmuna, a angažirao ga je upravo Christian, napravi priličan skandal
na svečanom primanju. To nije sve jer način na koji se Christian odlučio
osvetiti osobi koja mu je ukrala mobitel nosi svoje konzekvence, a jedan od
čistača u muzeju je pogreškom usisao jednu hrpicu pijeska, koja je, naravno,
izložak moderne umjetnosti. Tu je i jedna prilično neobična scena seksa i jedan
klinac koji se prilično naljutio na Christiana.
Već samo iz ovoga vjerojatno je potpuno jasno da je radnja ovog filma prilično
neobična i djeluje dosta zbunjujuće i svjestan sam da se mnogima The Square
sigurno neće svidjeti, no ja si ne mogu pomoći. Što je film čudniji, neobičniji
i provokativniji, meni se očito više sviđa, a cijeli ovaj film zapravo je
provokacija i satira, ali prvoklasna satira. I to ne samo tog društva visoke
umjetnosti koje se iščuđava i oduševljava svakakvim glupostima koja se guraju
pod umjetnost i dolazi u večernjim toaletama na premijere u muzeje i opere iz
najobičnijeg licemjerja i zato što svi tamo dolaze i svima je to super pa bi se
vjerojatno osjećali glupavima i manje vrijednima da i njima nešto takvo nije
super. Zanimljivo je kako je neke scene Östlund snimio ili prema vlasititom
iskustvu ili prema stvarnim događajima. Tako je i sam jednom bio na predstavi
na kojoj je u publici bio čovjek s Touretteovim sindrom što nikako nije moglo
dobro ispasti pa je i sličnu scenu ubacio u film. Jednom je na ulici naletio na
prosjakinju koja ga je kad joj je rekao da nema sitniša kod sebe tražila da joj
na karticu u McDonaldsu kupi Big Mac pa je sličnu scenu ubacio u film. I scenu
sa samog početka kad Christianu na bizaran način ukradu telefon i sam je
Östlund doživio, tako da bi se moglo reći da je ovo i prilično autobiografski
film.
Ovaj je film zapravo i prava društvena kritika današnjeg vremena, a na trenutke
mi je Kvadrat djelovao kao jedna prilično duga epizoda Black Mirrora. Na koji
način ljudi današnjeg nazovimo to postmodernog društva funkcioniraju u
situacijama na koje nisu navikli i kako reagiraju u nepredviđenim okolnostima.
Kulisa muzeja suvremene umjetnosti sjajno je izabrana, a i kasting je Östlund
fantastično odradio. Uloga Christiana pripala je danskom glumcu Claesu Bangu, a
tu su i zvijezda The Handmaid's Tale Elisabeth Moss te Dominic West, inspektor
McNulty iz Žice, ali i Terry Notary, tip kojeg je redatelj našao nakon što je u
google upisao "glumac koji najbolje imitira majmuna" i tip koji je
glumio u Planetu majmuna i King Kongu.
Konačno da je netko skupio hrabrosti pa se odlučio malo našaliti i na račun tzv. društvenih elita i na licemjerje bogatog bijelog čovjeka sa zapada, a zanimljivo je kako je film snimljen na način da pojedine scene mogu funkcionirati i kao samostalno, odnosno kao minifilm u filmu. Uglavnom, Kvadrat je jedan od onih filmova koji su prepuni sitnih zanimljivih i neobičnih detalja (kao onaj recimo kad se u stanu od nikuda pojavi majmun, "Sve je moguće u filmu kad se iznenada u stanu pojavi majmun. Majmun bi trebao biti u svakom filmu!", kaže sam Östlund) i oni koji vole neobične, pomalo nadrealne, bizarne i moderne filmove u njemu bi mogli uživati.
Primjedbe
Objavi komentar