"Dodir
grijeha" ili "Tian zhu diang" film je na koji sam naletio još
prije nekoliko godina i potpuno me oduševio, tim više jer je bio to jedan od
onih filmova od kojih nisam apsolutno ništa očekivao. Nisam prije toga imao
previše dodira s kineskom kinematografijom, osim preko planetarno popularnih
filmova kao što su "Tigar i zmaj" ili "Požuda, oprez" Anga
Leeja te preko borilačkih filmova koje sam gutao kao klinac, no i u
najmnogoljudnijoj zemlji svijeta (valjda je nije Indija već prešišala) zapuhali
su očito neki novi filmski vjetrovi. I nakon ponovljenog gledanja "Dodira
grijeha" mišljenje mi je ostalo nepromijenjeno i smatram da je riječ o
briljantnom filmu, genijalnom i realističnom prikazu zbilje države koja je
zaglavila u raskoraku između najgoreg oblika komunizma i najdivljijeg
kapitalizma. Činjenica je kako je Kina prema nekim statističkim pokazateljima
već godinama najbrže rastuće gospodarstvo svijeta, no može meni pričati tko što
hoće, ali ja sam i dalje nekako uvjeren da prosječni čovjek ondje ne živi puno
bolje nego prije dvadesetak godina.
A to se
najbolje vidi u filmovima poput ovoga. U kratkom opisu "A Touch of
Sin" stoji da je riječ o četiri nepovezane priče smještene u modernu Kinu
o slučajnim i neplaniranim nasilnim aktima. Autor ovog filma Zhangke Jia priču
je temeljio na četiri stvarna događaja koja su se stvarno zbila u njegovoj
domovini i to na četiri potpuno različita kraja ove velike države. U prvoj
priči tako pratimo čovjeka ogorčenog korupcijom i kriminalom u svom gradiću
koji se ne može pomiriti s činjenicom da su seoski načelnik i lokalni moćnik
privatizirali rudnik koji je nekad bio u zajedničkom vlasništvu. Ekipa tako
puni džepove te su potplatili sve koji su mogli, a kad mu svi legalni načini da
upozori na ovaj problem izjalove, odlučuje se na ekstreman čin. U drugoj priči
pratimo priču običnog čovjeka iz kineske provincije, koji je iz neimaštine
postao okorjeli kriminalac i ubojica. U trećoj pak pratimo djevojku koja
je u vezi s oženjenim muškarcem, a radi kao recepcionerka u sauni, koja je
zapravo paravan za kupleraj, dok u četvrtoj i posljednjoj pratimo priču mladića
koji radi u tekstilnoj industriji. Nakon što se njegov kolega ozlijedi na
poslu, on bude proglašen krivim te mu šef odluči uskratiti plaću. Potom ovaj
daje otkaz te se zaposli u elitnom bordelu u koji dolaze bogati novopečeni
tajkuni iz Hong Konga i Makaa, a ondje se zaljubi u jednu od prostitutki.
Kao što sam
rekao, sve te priče završavaju nasiljem, a Jia je ovim filmom fantastično uspio
prikazati kako današnji sustav utječe na pojedince koji su izvukli deblji kraj
u tranzicijskom periodu. Ako znamo koliko je nakon raspada Jugoslavije na našim
prostorima nastalo tajkuna koji su se preko noći obogatili na račun toga što su
bili bliski s vladajućim kastama, možemo samo zamisliti što se to posljednjih
godina događalo u Kini nakon što se ona počela otvarati. I tamo se određena
skupina ljudi bliskih vrhu partije preko noći obogatila na račun privatizacije
i prisvajanja do jučer zajedničkih dobara i resursa, dok je velika većina
stanovništva osuđena na gotovo pa robovski rad za iste te kriminalce. Upravo su
ti ljudi u središtu pažnje ovog filma, gubitnici tranzicije koji se nisu
uspjeli dokopati svog dijela kolača i njihova je sudbina cijeli život provesti
skupljajući mrvice koje ovim novovjekim feudalcima padnu sa stola. Naravno da u
takvim situacijama kad - tad mora doći do pucanja, posebno u državi kao što je
Kina u kojoj je radna snaga najobičnija potrošna roba i ako netko neće raditi
za šaku riže dnevno, ima na tisuće onih koji su spremni na to.
"Dodir grijeha" bio je u konkurenciji za Zlatnu palmu u Cannesu 2013. godine, no iako se nije uspio okititi tom vrijednom i važnom nagradom, Jia je osvojio nagradu za najbolji scenarij. Film je dobio i nagradu francuskih kritičara za najbolji strani film, u Torontu je dobio nagradu za najbolji strani film, a možda najveće priznanje stiglo mu je od uglednog New York Timesa, koji ga je 2017. godine uvrstio na listu 25 najboljih filmova 21. stoljeća. Žestoka realistična drama o ljudima koji su dovedeni do ruba i ljudima koji se nisu uspjeli nositi s izazovima tranzicije. Također, prilično je iznenađujuće što je ovaj film u svom integralnom obliku prošao kinesku cenzorsku komisiju pošto se bavi tematikom koja je ondje i dalje priličan tabu te je žestoka kritika tom rigidnom te i dalje prilično totalitarnom i zatvorenom sustavu. No, iako je dobio zeleno svjetlo za prikazivanje u kinima, direktiva tamošnjeg Centralnog odjela za propagandu bila je da mediji ne smiju ništa pisati o filmu i da autor filma o njemu ne smije ništa govoriti. Briljantan film kojeg svakako vrijedi pogledati.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar