Mlada njemačka glumica Leonie Benesch je koju godinu ranije briljirala kao učiteljica koja će se naći usred skandala u sjajnom "The Teacher's Lounge", a podjednako je ona sjajna i kao medicinska sestra u uzbudljivoj i nevjerojatno dinamičnoj kombinaciji trilera i drame "Late Shift". Autorica filma Petra Volpe se nekoliko godina ranije predstavila zanimljivom humornom dramom "The Divine Order" o borbi žena za pravo glasa u Švicarskoj početkom sedamdesetih, a sljedećim filmom je pokazala da je postala iznimno vješta i talentirana scenaristica i režiserka. "Late Shift" je medicinska drama - triler u kojoj pratimo jednu smjenu medicinske sestre Florie (Benesch) u švicarskoj bolnici.
Iako je riječ o igranom filmu, djeluje to nevjerojatno stvarno, realistično, gotovo kao doku-drama, a nakon što vidimo kako izgleda jedna smjena ove mlade žene, bit će nam jasnije zašto se događa ono na što Volpe upozorava u zaglavlju filma. A to je da u cijeloj Švicarskoj, Njemačkoj i cijeloj Europi već sada vlada ozbiljan nedostatak medicinskog osoblja i da bi se u sljedećih nekoliko godina mogla dogoditi prava katastrofa. Kada vidimo kako izgleda samo jedna Florijina smjena, donekle nam je jasno zašto velik broj ljudi odustaje od tog posla i želi egzistenciju osigurati u drugim manje zahtjevnim i stresnijim okruženjima.
Snimila je Volpe iznimno efektan i upozoravajući humanistički triler u kojem je kamera doslovce cijelo vrijeme na glavnoj protagonistici dok ona prolazi kroz smjenu u nekoj od klinika u Švicarskoj. Tehnika za koju se odlučila Volpe gledatelja kao da uvlači u hodnike te moderne klinike u kojoj se koristi valjda najnovija oprema na svijetu i imamo osjećaj kao da smo stalno s Floriom. Na samom početku filma ona sa smješkom preuzima drugu smjenu, a vidimo odmah da je ona iskusna medicinska sestra koja je brižna prema pacijentima, brzih nogu i još bržeg mozga. Jasno nam je kako tu nema prostora za pogrešku, a situacija je tim teža jer uz nju u smjeni radi još samo jedna sestra uz mladu stažisticu koja djeluje kao da se cijelo vrijeme skriva.
Iako se u cijelom filmu ne dogodi zapravo ništa spektakularno i klasično filmski, najveći uspjeh ovog filma je što nas cijelo vrijeme, baš kao i Floriu, drži u visokoj brzini. Dakako da će se u tih nekoliko sati koliko traje scena svašta dogoditi, no sve to se sasvim sigurno može dogoditi i događa se i u stvarnosti. I ponavlja iz dana u dan valjda u svakoj sličnoj bolnici diljem svijeta. Praktički sve sobe na Florijinom katu su popunjene, a smješteni su ondje svakakvi pacijenti. Odjel je to na koji dolaze oni s najgorim dijagnozama, oni koji hitno moraju na operacije, a kada su ljudi teško bolesni ili kada im je neka bliska osoba teško bolesna, tada znaju biti bezobrazni, čak i okrutni prema medicinskom osoblju.
Tako se i ovdje dio pacijenata i članova njihovih obitelji ponaša kao da su oni sami tu, a situacija za Floriju postaje sve stresnija i stresnija. Doslovce leti ona iz jedne sobe u drugu, pokušava umiriti pacijente dok joj službeni mobitel stalno zvoni, baš kao i signalizacija koju pale pacijenti koji su u potrebi. Posebno je uporan bogati tip koji si može platiti neku vrstu penthousea na odjelu odnosno jedinu sobu u kojoj je sam i misli da mu to osigurava posebnu njegu. I ne zanima ga što su drugi pacijenti kritično i što nesretna medicinska sestra gotovo pa pada s nogu i ne zna kamo bi prije krenula. Zaista je to fascinantan film koji za razliku od onih često sladunjavih američkih medicinskih serija na što realističniji način pokušava prikazati kako izgleda smjena u jednoj takvoj klinici i zašto se to danas smatra jednim od najstresnijih poslova kojeg očito sve manje ljudi želi raditi.
Primjedbe
Objavi komentar