Iz Danske nam stiže još jedan iznenađujuće
dobar film koji bi vrlo vjerojatno zaobišao da slučajno nisam vidio da se u
njemu pojavljuje i hrvatski glumac Krešimir Mikić. Ne samo da se pojavljuje,
već Mikić u "Cutterheadu" igra jednu od tri glavne uloge, a on je
Riječanin Ivo, inženjer na privremenom radu u Kopenhagenu koji radi na
konstrukciji tamošnjeg Metroa. On i Eritrejac Bharan (debitant Samson Semere)
imaju delikatan zadatak, koji pošto i nisam vičan tim inženjersko -
graditeljskim zadacima možda i neću najpreciznije opisati, ali njihova zadaća
je održavanje nekakve ogromne bušilice (cutterhead), kojom se izdubljuje tunel.
Jasno da je njihovo radno mjesto iznimno opasno jer oni ne samo da se nalaze
duboko ispod zemlje, već su podložni čestim promjenama u tlakovima i tko zna
što se sve ne događa dolje.
U obilazak izgradnje tunela zaputit će se
novinarka Rie (Christine Sonderris), čiji je zadatak napraviti reportažu o
izgradnji Metroa i ljudima koji ondje rade. Kako radnici na podzemnoj
željeznici dolaze valjda iz svih zemalja svijeta, službeni jezik ondje je
engleski, a nakon kratkog obilaska radova, fotografiranja, ispijanja superjake
kave, Rie će se zakačiti upravo za Ivu i Bharana. Iako je oni upozoravaju da je
njihov zadatak održavanja bušilice opasan i da joj baš i nije najpametnije biti
u njihovoj blizini, kad oni krenu sa svojim poslom, jasno da ih ova djevojka
neće poslušati. Iako je ovaj dvojac isti zadatak obavio valjda već stotinu
puta, u tunelu će izbiti požar i njih će troje ostati zarobljeni u sigurnosnoj
komori. Bez ikakvog kontakta ne samo s vanjskim svijetom, već i s ostalim radnicima
u Metrou, pokušat će svi oni preživjeti u klaustrofobičnim uvjetima te sa sve
manjim zalihama kisika.
Kako oni postaju sve svjesniji da bi im ova
komora mogla postati zajednička grobnica, počinju oni reminiscirati vlastite
živote, a usput tražiti rješenja za izlaz iz ove klopke. Još jednom će se
pokazati kako ovakve ekstremne situacije iz ljudi mogu izvući ono najbolje, ono
najgore, a ponekad i oboje, a debitantu Rasmusu Klosteru Brou mora se priznati
da je snimio jedan od najklaustrofobičnijih filmova koje sam ikada gledao.
Djeluje ovdje sve i više nego stvarno, kao da uopće i nije film, već kao da
gledamo neku sličnu scenu katastrofe u izravnom televizijskom prijenosu, a na
nelagodu dodatno utječe i kamera iz ruke, koja se stalno ljulja, trese i
izbliza prati glavne likove. Iako je posve očigledno kako je
"Cutterhead" snimljen u istinskim minimalističkim uvjetima,
vjerojatno s mikro-budžetom i tek nekoliko glumaca, još jednom se pokazalo kako
je novac uistinu najmanje bitan kad je u pitanju film. Riječ je o jednom od
onih filmova sa sjajnom, pametnom, fino razrađenom i gradiranom pričom i jako
dobro osmišljenim i zaokruženim likovima s kojim se po uzbuđenju i napetosti
teško može mjeriti bilo koji holivudski spektakl.
Primjedbe
Objavi komentar