Kuda putujemo kao čovječanstvo i što nas čeka u budućnosti pitanja su koja su si postavljali naši preci još od antike pa preko srednjeg vijeka, renesanse, a posebno su aktualna ova pitanja postala u posljednjih stotinjak godina otkako smo napretkom tehnologije stigli do nečega što se naziva i postmoderno doba. Pitanjem što nam nosi budućnost i kakve su perspektive čovječanstva bavi se i najnoviji film Alexa Garlanda snimljen po istoimenom djelu američkog SF pisca Jeff VanderMeera iz 2014. godine. I prije no što je VanderMeer napisao roman, ovaj pisac kojeg uspoređuju s Kafkom i Borgesom (ne bi se štel mešat, nisam ništa od stričeka čitao), prodao je prava za film Paramount Picturesu. Budžet za film koji je u početku iznosio 40 milijuna dolara, ubrzo se popeo na 55 milijunčića, a iako je snimljen još sredinom 2016. godine i u kina je trebao stići godinu potom, premijeru na velikim platnima u SAD-u imao je tek 23, veljače ove godine. No, i prije premijere producenti su ovaj film osudili na propast, a nekako imam osjećaj da je ovaj film početak, zapravo novi nastavak, negativnih trendova u filmskoj industriji.
Već
nakon testnih projekcija u Paramountu su se uplašili da bi film mogao
proći loše u kinima i to zbog toga, pazite sad, jer je
"preintelektualan" i "previše kompliciran" za prosječnu publiku. Samo nekoliko
mjeseci prije predviđene premijere financijeri iz Paramounta došli su
scenaristu i redatelju Garlandu i producentu Scottu Rudinu s idejom da
bi se u filmu trebale napraviti određene preinake kako bi film bio
prijemčiviji široj publici. Naravno da su ih ovi poslali gdje im je
mjesto, a kao odgovor na to film je prodan globalnoj televizijskoj mreži
Netflix. Odustalo se od kino-distribucije ovog filma koji je klasični kino film za tržište izvan Amerike, a producenti su se, bit će, pobojali da
bi mogli početi dobivati prijeteća pisma unezvrijerenih roditelja
američkih tinejdžera koji su se uplašili da bi im djeca mogla početi
razmišljati.
Ako je stvarno došlo vrijeme da se filmovi povlače iz kinodistribucije zato što su "preintelektualni" i zato što su "previše komplicirani" onda je možda stvarno došlo i vrijeme da netko kaže ajmo raja fajrunat i spiči nas kometom ili tako nečim da svi skupa odletimo u tri fine materine. Potpuno mi je razumljivo da je bilo nemoguće očekivati da bi ovakav film mogao biti apsolutni hit u kinima (pogotovo američkim) kad vidimo da masnu lovu beru samo plitki filmovi u kojima se podilazi ukusu publike, no objašnjenje da se film povlači iz kino distribucije jer je "previše kompliciran" stvarno je zastrašujuće. Ako se dobro sjećam ne toliko tako davno u kina nije moglo upasti nešto što je bilo glupo ili nešto što nije bilo dovoljno pametno za prosječan ukus, no vremena su se očito promijenila. Sad samo daj nam sadržaj samo da je jednostavan, da se puca, da sve leti u zrak, samo da ne moram puno zamarati tu svoju glavurdu. Zapravo, kad se pogleda lista najgledanijih filmova u prošloj godini tu zapravo ne bi smjelo biti ništa čudno. Nije mi intencija ovdje kritizirati filmove o superjunacima i slične stvari koje su lani bile najgledanije (pogledao sam tek 2 od 10 filmova s vrha američkog Box Officea, a ni "Posljednji Jedi" ni "It" nisu me nešto oduševili) jer sam ih ionako većinom zaobišao u širokom luku i od takvih filmova bježim što dalje pa bi zapravo bilo licemjerno govoriti o njima bez da sam ih pogledao.
Sad bi netko mogao pomisliti da je ovaj Annihilation najpametniji ili najkompliciraniji film koji se ikada pojavio, no istina ne može biti dalja. Mogli smo se i posljednjih godina nagledati i pametnijih i kompliciranijih filmova, koji su, eto, nekako i ugurani u kina, no činjenica je kako je Annihilation jedan od onih filmova uz koji moraš napraviti onaj napor koji se očito pokazao prekompliciran za Amerikance - uključiti mozak. U središtu priče ovdje je doktorica biokemije, mlada znanstvenica koju tumači Natalie Portman, a ona se uključuje u tajnu ekspediciju u područje u kojem zakoni prirode kakve poznajemo ne postoje. O radnji više ne bih, no oni koji su gledali Garlandov prethodni film, Ex-Machinu također "preintelektualnu" i "prekompliciranu" sf dramu koja otvara neka pitanja, no na sreću se pojavila u vrijeme kad je ta takve filmove bilo mjesta u kinima, onda mogu pretpostaviti o čemu se radi. Priča je i ovaj put prilično provokativna i otvara pitanja kao što su genetski inženjering, mutacije organizama, kloniranje ili jesmo li sami u svemiru. Jasno da nije ovaj film neka sad doktorska dizertacija iz kvantne fizike ili nečega potpuno neshvatljivog da je baš tako kompliciran da se ljude ne bi zamarali mozgiće s njim. Film je to koji, kao što sam već rekao, zapravo OTVARA pitanja, a konkretne odgovore baš i ne nudi. Annihilation je jedan od onih vizualno savršenih filmova koji si svatko može protumačiti na način koji to sam želi, a svako zlo za neko dobro, vele, pa sada barem ne moramo čekati kad će se pojaviti u kinima (jer očito neće), već ga je moguće pogledati odmah. I da ne zaboravim, riječ je o jako dobrom, zanimljivom, uzbudljivom i pomalo uznemirujućem filmu, koji ipak mrvicu zaostaje za Ex-Machinom.
Ako je stvarno došlo vrijeme da se filmovi povlače iz kinodistribucije zato što su "preintelektualni" i zato što su "previše komplicirani" onda je možda stvarno došlo i vrijeme da netko kaže ajmo raja fajrunat i spiči nas kometom ili tako nečim da svi skupa odletimo u tri fine materine. Potpuno mi je razumljivo da je bilo nemoguće očekivati da bi ovakav film mogao biti apsolutni hit u kinima (pogotovo američkim) kad vidimo da masnu lovu beru samo plitki filmovi u kojima se podilazi ukusu publike, no objašnjenje da se film povlači iz kino distribucije jer je "previše kompliciran" stvarno je zastrašujuće. Ako se dobro sjećam ne toliko tako davno u kina nije moglo upasti nešto što je bilo glupo ili nešto što nije bilo dovoljno pametno za prosječan ukus, no vremena su se očito promijenila. Sad samo daj nam sadržaj samo da je jednostavan, da se puca, da sve leti u zrak, samo da ne moram puno zamarati tu svoju glavurdu. Zapravo, kad se pogleda lista najgledanijih filmova u prošloj godini tu zapravo ne bi smjelo biti ništa čudno. Nije mi intencija ovdje kritizirati filmove o superjunacima i slične stvari koje su lani bile najgledanije (pogledao sam tek 2 od 10 filmova s vrha američkog Box Officea, a ni "Posljednji Jedi" ni "It" nisu me nešto oduševili) jer sam ih ionako većinom zaobišao u širokom luku i od takvih filmova bježim što dalje pa bi zapravo bilo licemjerno govoriti o njima bez da sam ih pogledao.
Sad bi netko mogao pomisliti da je ovaj Annihilation najpametniji ili najkompliciraniji film koji se ikada pojavio, no istina ne može biti dalja. Mogli smo se i posljednjih godina nagledati i pametnijih i kompliciranijih filmova, koji su, eto, nekako i ugurani u kina, no činjenica je kako je Annihilation jedan od onih filmova uz koji moraš napraviti onaj napor koji se očito pokazao prekompliciran za Amerikance - uključiti mozak. U središtu priče ovdje je doktorica biokemije, mlada znanstvenica koju tumači Natalie Portman, a ona se uključuje u tajnu ekspediciju u područje u kojem zakoni prirode kakve poznajemo ne postoje. O radnji više ne bih, no oni koji su gledali Garlandov prethodni film, Ex-Machinu također "preintelektualnu" i "prekompliciranu" sf dramu koja otvara neka pitanja, no na sreću se pojavila u vrijeme kad je ta takve filmove bilo mjesta u kinima, onda mogu pretpostaviti o čemu se radi. Priča je i ovaj put prilično provokativna i otvara pitanja kao što su genetski inženjering, mutacije organizama, kloniranje ili jesmo li sami u svemiru. Jasno da nije ovaj film neka sad doktorska dizertacija iz kvantne fizike ili nečega potpuno neshvatljivog da je baš tako kompliciran da se ljude ne bi zamarali mozgiće s njim. Film je to koji, kao što sam već rekao, zapravo OTVARA pitanja, a konkretne odgovore baš i ne nudi. Annihilation je jedan od onih vizualno savršenih filmova koji si svatko može protumačiti na način koji to sam želi, a svako zlo za neko dobro, vele, pa sada barem ne moramo čekati kad će se pojaviti u kinima (jer očito neće), već ga je moguće pogledati odmah. I da ne zaboravim, riječ je o jako dobrom, zanimljivom, uzbudljivom i pomalo uznemirujućem filmu, koji ipak mrvicu zaostaje za Ex-Machinom.
Primjedbe
Objavi komentar