Moram
priznati da sam od ove satirične sf drame očekivao ipak puno više, posebno iz
razloga što joj je autor Alexander Payne. Ovaj filmaš proslavio se pomalo
intimističkim i minimalističkim filmovima kao što su About Schmidt,
Stranputica, Nasljednici i Nebraska u kojima je ponajviše istraživao
mračne kutke ljudske duše te je osvojio i dva Oscara za scenarij, no ovaj
puta baš se i nije proslavio. Mali veliki život, kako je u nas preveden ovaj
film, čak i kreće kao solidna društvena satira, no nekako imam dojam da se vrlo
brzo cijela priča počinje raspadati. Kao da ni sam Payne nije bio načisto želi
li iz ovog filma upravo satiru, klasični science fiction, romansu, dramu
ili komediju, a na kraju je Downsizing ispao kao tanak i nepotreban miks svega
i svačega.
Ideje o
smanjivanju ljudi u umjetnosti postoje oduvijek, a dovoljno se samo sjetiti
legendarnog britanskog satiričara Jonathana Swifta i genijalnog
"Gullivera". Na filmu smo mogli jedno poznato smanjivanje vidjeti
prije gotovo tridesetak godina u sf komediji "Draga, smanjio sam
djecu", jednom od omiljenih dječjih filmova s kraja 80-ih godina prošlog
stoljeća. Ondje je otac izumitelj zabunom na veličinu kukca smanjio svoju
djecu i njihove prijatelje, a u Downsizingu se ljudi dragovoljno podvrgavaju
smanjivanju na istu takvu veličinu. Kako bi se riješio problem globalnog
zatopljenja i prenapučenosti zemlje, norveški znanstvenici smislili su
način kako spasiti svijet. Prosječne ljudi norveški su znanstvenici, pa tako i
same sebe, smanjili na veličinu od desetak centimetara, a kroz godine u svijetu
su počela nicati brojna naselja za takve smanjene ljude. Razlozi su očiti, kad
si par stotina puta manji isto toliko manje novca i trošiš pa je ideja da i ljudi
s prosječnim primanjima u smanjenom svijetu mogu živjeti kao milijunaši. Paul i
Audrey Safranek (Matt Damon i Kristen Wiig) bračni su par iz Omahe te se i
oni nakon susreta s prijateljima koji su smanjeni, također odlučuju na tu
drastičnu mjeru.
I sve do tog dijela filma priča čak djeluje simpatično i zanimljivo, no kad upoznamo taj mini-grad sve nekako postaje dosadno i neuvjerljivo. Iz zabavne satirične komedije polako se sve počinje pretvarati u dramu u kojoj vidimo da zapravo ondje ništa nije kako djeluje na prvi pogled. Šverceri i sumnjivi tipovi stanuju također ondje, tako je ondje Paulovov prvi susjed Dušan Mirković (standardno dobri Christoph Waltz), a vidimo da za siromašne mini ljude postoje slamovi kao i u stvarnom svijetu. I u smanjenom svijetu bogati tako eksploatiraju siromašne, a vidimo da vlade nekih država smanjivanje koriste i kao način eliminiranja opozicije te da se ovaj izum koji je trebao spasiti svijet počinje prilično zloupotrebljavati.
Bio je ovo i
film s najvećim budžetom u Payneovoj karijeri (68 milijuna dolara), a u
svjetskoj kino distribuciji nije uspio pokriti te troškove. Vidi se da je
Payne sa svojim scenarističkim suradnikom Jimom Taylorom pišući nacrt za ovaj
film imao velike planove. Nabacao je tu stvarno sve i svašta - od globalnog
zatopljenja, konzumerizma, bjelačke privilegiranosti u društvu pa do kritike
totalitarnih društava, smaka svijeta i kultova, no ova hiperambiciozna
distopijska satira ni približno, barem za moj ukus, nije opravdala očekivanja.
Po svim tim je temama Payne samo mrvicu zagrebao i nijednom od njih se zapravo
ozbiljnije i nije pozabavio. Djeluje to dosta nedorečeno, razduženo, a bez
nekih zapravo konkretno zaključaka i bez nekog pravog smisla. Ekstravagantan
film s izvrsnim specijalnim efektima koji se sasvim sigurno neće predugo
pamtiti.
Primjedbe
Objavi komentar