Danas kad netko izraste do 220 ili 230 centimetara eto lijepe prilike. Mladcu košarkašku loptu u ruke pa pravac NBA draft i potpis za Cleveland Cavalierse ili Washington Wizardse. Koja sezona loptanja pod obračunima i osiguraš se za cijeli život. No, ljudi koji su imali tu (ne)sreću da prije stotinu ili dvije stotina godina izrastu do takvih visina imali su bitno različitu i tužniju sudbinu. Njihov realitet bio je tada nažalost cirkus. I danas ljudi imaju naviku sve one koji izgledaju drukčije i izgledom odskaču od prosjeka smatrati nakazama i čudacima, a jasno da je svim takvima još puno, puno gore bilo u vremenima kad su ljudi bili još neobrazovaniji i praznovjerniji nego danas. Upravo je neka vrsta cirkusa bila sudbina glavnog lika ovog španjolskog filma, mladića Joaquina, snimljenog prema navodno istinitim događajima i osobi koja je doista živjela u 19. stoljeću u Baskiji.
Martin i Joaquin dva su brata koja su odrasla na siromašnoj farmi u malenom selu u Baskiji, a kad je 1836. godine izbio jedan u nizu građanskih ratova nakon pada Napoleona, njihov otac dobio je vrlo neugodan zadatak. Kad je vojska stigla na njegovu farmu, on je morao odlučiti kojeg će od dva sina poslati u rat. Odluka je pala na starijeg Martina, a kad se ovaj nakon nekoliko godina ratovanja i potom lutanja Baskijom vratio kući, imao je što za vidjeti. Njegov brat Joaquin, kojeg je ostavio kao mladića potpuno prosječne visine (treba imati na umu da su prije dvjestotinjak godina ljudi bili prosječno niži desetak ili više centimetara nego danas), izrastao je do 225 centimetara. I da situacija bude nevjerojatnija, Joaquin unatoč tome što je već prošao dvadesetu godinu ne prestaje rasti. Stariji brat koji se iz rata vratio kao invalid, u svom je divovskom mlađem bratu vidio poslovnu priliku pa ga je odlučio iskoristiti kao cirkusku atrakciju.
Putovala su braća tako prvo Baskijom, potom i Španjolskom, zatim i cijelom Europom, a nesretni Joaquin bio je prava cirkuska atrakcija, nešto poput Čovjeka slona Johna Merricka. Jasno da Joaquin i nije bio pretjerano oduševljen takvom sudbinom i činjenicom da ga svi gledaju kao nakazu, no iz ljubavi prema bratu i zbog obiteljske situacije koja nije bila nimalo bajna jer su živjeli svi na rubu gladi, pristao je nastupati u cirkusu i žrtvovati se i podnositi ono što niti jedan čovjek ne bi trebao, a ni smio. Naravno da sve to nije moglo završiti dobro, a Handia (Div na baskijskom koliko sam uspio shvatiti) je tužna i potresna drama, koja je premijeru imala na domaćem terenu, odnosno na festivalu u San Sebastianu. Ne samo da je prikazan, već je Handia osvojio i nagradu za najbolji baskijski film, kao i posebnu nagradu žirija. Osim toga Div je dobio čak deset nagrada Goya, odnosno nagrada za najbolji španjolski film, među kojima i nagradu za najboljeg glumačkog debitanta (Eneko Sagardoy, koji je odglumio diva Joaquina, a u stvarnosti je visok 184 cm), originalni scenarij, specijalne efekte i make-up, fotografiju i specijalne efekte, a bio je nominiran i za najbolji film i najbolju režiju.
Primjedbe
Objavi komentar