SEVEN BEAUTIES (1975,ITA) - 8/10

 

Talijanska filmašica Lina Wertmüller prva je žena koja je nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg redatelja. Dogodilo se to 1976. godine, a moralo je proći još tridesetak godina da jedna žena konačno i podigne zlatni kipić u ovoj prestižnoj kategoriji (bila je to Kathryn Bigelow za Narednika Jamesa). Ova redateljica sa snažnim feminističkim predznakom ove bi godine trebala proslaviti 90. rođendan, a nominaciju ne samo za režiju, već i za scenarij zaslužila je za film koji je najpoznatiji po engleskom nazivu Seven Beauties. U originalu se film naziva Pasqualino Settebellezze te je ime dobio prema istoimenom naslovnom junaku, kojeg je utjelovio Giancarlo Giannini (također nominiran za Oscara), a ovaj film smjestio bih negdje na pola puta između "la bella cinema" Fellinija i Rosselinija te groteske i bizarnog stila Pier Paola Pasolinija.

Seven Beauties je ujedno i ratna drama i crna komedija, odnosno parodija u kojoj pratimo dezertera iz talijanske vojske Pasqualina. On sa svojim ratnim drugom lunja Njemačkom ne bi li se dokopao svoje Italije, kad ga uhvate nacisti i strpaju u koncentracijski logor. Kroz flešbekove Pasqualino se prisjeća prijeratnih događanja, svog života sa sedam ne pretjerano atraktivnih sestara i majkom u Napulju i kako je on preko ubojstva, zatvora i ludnice zapravo završio u hrabroj talijanskoj vojsci. Osnovna tema ovog filma je preživljavanje, odnosno što je sve čovjek spreman učiniti da izvuče živu glavu, a Pasqualino je jedan od onih ljudi koji ne preza ni pred čim samo da spasi samog sebe. Lina Wertmüller poznata je po svom pomalo nadrealnom stilu i proslavila se tijekom 70-ih godina, a zanimljivo je kako žena potječe iz aristokratske rimske obitelji. No, umjesto u pravničkim vodama, što je bila želja njene obitelji, završila je prvo u kazalištu potom i u filmu, a bila je i asistentica Fellinija pri snimanju njegovog možda i najpoznatijeg filma, 8 1/2.

Nakon toga je krenula sa samostalnom karijerom, a na prepoznavanje njenog stila morala je pričekati do 70-ih godina prošlog stoljeća. Seven Beauties ujedno je i prilično kontroverzno djelo, posebno zbog pomalo karikaturalnog prikaza koncentracijskog logora. Ovaj je film ujedno i žestoka kritika svih totalitarnih režima, prvenstveno talijanskog fašizma za vrijeme Mussolinija, kao i beskičmenjaštva i komformizma tadašnjih ljudi koji su dopustili da takav režim zaživi. U Seven Beauties Wermüller također parodira i s likom klasičnog talijanskog zavodnika, lika koji je predstavio njen mentor Federico Fellini. Glavni junak ovdje je je tip koji sam za sebe kaže da je ružan, tip koji za razliku od Marcela Mastroiannija u Fellinijevim filmovima nije okružen ljepoticama i tip koji je potpuni slabić, a ne macho muškarac. Na kraju, mogu reći da se Seven Beauties pokazao kao iznenađujuće zabavan film u kojem bi mogli uživati oni koji vole pomalo neobične i provokativne filmove.

IMDB LINK