THE CONVERSATION (1974,SAD) - 8/10

Razdoblje između prvog i drugog nastavka Kuma Francis Ford Coppola iskoristio je za snimanje Prisluškivanja, psihološkog trilera, koji je zapravo i stilski i tematski sušta suprotnost grandioznim sagama kao što su Oscarom ovjenčani Kumovi. No, svejedno je riječ o filmu vrijednom pažnje. Film se odmah po izlasku pokazao kao priličan hit jer je Coppola perfektno pogodio "tajmig". Prisluškivanje je u distribuciju krenulo baš u vrijeme kad je buknula afera Watergate, nakon koje je tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon morao odstupiti te je i dalje jedini američki predsjednik koji je svojevoljno napustio tu funkciju. Da situacija bude još bolja, Coppola je priču za Prisluškivanje osmislio još u drugoj polovici 60-ih godina, a veliki uzor pri nastanku filma bio mu je "Blowup" Michelangela Antonionija iz 1966. godine. I u ovom Antonionijevom klasiku glavna je tema nadzor, odnosno praćenje drugih ljudi i kako to utječe na ljude koji se time bave, a u središtu priče kod Coppole je Harry Caul, 44-godišnji stručnjak za nadzor i prisluškivanje. Afera Watergate ovdje se za film pokazala samo kao sretna okolnost.

Caula je utjelovio fantastični Gene Hackman, a priču je Coppola smjestio u San Francisco, gdje glavni junak ima svoju tvrtku za nadzor. Caul je ujedno opsjednut svojom privatnošću, nema prijatelja, detalje o njegovom životu zapravo nitko i ne zna, a čovjek je to kojeg proganja osjećaj krivnje. Nekoliko godina ranije zahvaljujući njegovom prisluškivanju, a u svom je poslu Harry možda i najveći stručnjak u Americi, živote je izgubilo nekoliko ljudi. Harry je ujedno i revni katolik te je svjestan da ono što radi nije dobro i moralno i osjećaj krivnje i paranoje stalno ga proganjaju. Tako je i sa posljednjim slučaje, gdje su mu obećani lijepi novci ukoliko uspije snimiti razgovor dvoje mladih ljudi na trgu u San Franciscu. Zahvaljujući svojim sposobnostima i genijalnim idejama za prisluškivanje on to i uspije učiniti, no kad shvati da bi zbog njegovog posla ti mladi ljudi mogli izgubiti živote, on potpuno počne gubiti razum. Dodatna panika ga uhvati kad shvati i da je sam pod nadzorom i da svoj privatni život u kojem nikome ne da bi blizu, netko drugi zapravo ima pod kontrolom, a to utječe na njegov konačni psihički slom.

Zanimljivo je kako je Coppola u 1974. godini na tržište izbacio čak dva filma koji su zaslužili nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg filma te je jedan od rijetkih kojima je to uspjelo. Vjerojatno se nije puno uzbudio kad je čuo da Prisluškivanje ipak nije dobilo Oscara za najbolji film, pošto znamo da je zlatni kipić svejedno otišao u njegove ruke za Kuma 2, no zato je za Prisluškivanje osvojio Zlatnu falmu u Cannesu. Istu je nagradu Coppola osvojio i pet godina kasnije za još jedno svoje remek-djelo, Apokalipsu danas te je tek jedan od osam redatelja koji je uspio dva puta osvojiti Zlatnu palmu. Koliko je za uspjeh Prisluškivanja zaslužan bio sam Coppola, koji je napisao scenarij te režirao i producirao film, podjednake zasluge idu i glavnom glumcu Geneu Hackmanu. Hackman je stvarno odradio sjajan posao kao Harry Caul i ovo je definitivno jedna od uloga po kojoj će ga se pamtiti, a uz njega je Coppola okupio i odličan ostatak glumačke ekipe koji čine John Cazale, Harrison Ford, Robert Duvall, Frederic Forrest i Teri Garr.

IMDB LINK