Todd Haynes jedan je od onih američkih filmaša koji je oduvijek imao potrebu u nešto što bi se moglo nazvati mainstreamom ubaciti barem malo arta. Čovjek je već dulje vrijeme zbog svoje originalnosti i neobičnosti miljenik filmske kritike i nakon što je 2003. zaslužio nominaciju za najbolji scenarij za film "Far from Heaven", nanizao je još dva prilično uspješna filma. Prvi je bio "Nema me", neobična biografska priča o Bobu Dylanu, kojeg je prikazao kroz šest inkarnacija odnosno šest različitih uloga, potom i "Carol", drama o lezbijskoj romansi smještenu u 50-e godine prošlog stoljeća, a upravo su mu LGBT teme u filmovima još 90-ih godina prošlog stoljeća donijele epitet pionira nečega što se naziva "New Queer Cinema". U Wonderstrucku queera nema, već ovdje pratimo dvije naizgled nepovezane priče koje razdvaja pola stoljeća, a zajedničko im je da su u obje glavni protagonisti djeca s hendikepom. Prva je smještena u 1977. godinu u kojoj pratimo dječaka iz Minnesote, kojem je u nesreći poginula majka, a i sam je doživio nesreću u kojoj je ostao bez sluha te se zaputio u New York kako bi pronašao oca. Druga je smještena u 1927. godinu i tu je junakinja gluhonijema djevojčica Rose, a ona odlazi iz kuće u New Jerseyju kako bi u New Yorku pronašla majku koja je zvijezda Broadwayja. Jasno da se ove priće s vremenom počinju ispreplitati, a ova bajkovita misteriozna drama za Haynesa se baš i nije pokazala pretjerano uspješnom kao raniji filmovi. Barem ne na kino blagajnama.
Jasno je i zašto, jer je riječ o filmu koji se ni po čemu ne uklapa u današnji američki mainstream. Wonderstruck je zapravo sasvim solidan i zanimljiv film u kojem se Haynes vješto poigrava ne samo s naracijom, već i tehnikama snimanja. Tako je dio priče koji se odvija u 1927. godini snimio u crno-bijeloj tehnici i praktički bez dijaloga pošto je junakinja i sama nijema, a radnju prati glazba nalik filmovima iz tog razdoblja. I dio smješten u 70-e godine također nalikuje filmovima snimljenim u tom razdoblju, a mora se priznati da je priča stvarno topla, emotivna i zapravo potpuno pozitivna. Iako je sam Haynes naglasio da je ovaj film prvenstveno snimao za djecu, Wonderstruck se nikako ne uklapa u klasični moderni dječji film i radnja je dosta kompleksnija i slojevitija od sličnih filmova, a treba naglasiti da je soundtrack, posebno u dijelu koji se odvija u 70-im godinama izvrstan. Riječ je o prilično neobičnom filmu, a zanimljivo je kako je jednu od glavnih uloga, onu djevojčice Rose, odigrala gluhonijema djevojčica po imenu Millicent Simmonds. Od poznatijih lica tu je Julianne Moore, s kojom je Haynes surađivao i na Far from Heaven te Michelle Williams. Wonderstruck je premijeru imao na festivalu u Cannesu, gdje je projekcija okončana trominutnim aplauzom publike, no u američkim kinima baš i nije naišao na očekivan odjek te je zaradio tek nešto više od dva milijuna dolara.
Primjedbe
Objavi komentar