Film noir bio je iznimno popularan žanr tijekom 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća u Hollywoodu, a legedarni "Touch of Evil" Orsona Wellesa iz 1958. godine smatra se posljednjim klasičnim film noirom. Bilo je i tijekom sljedećeg desetljeća filmova koje bi se moglo smatrati noirovskima, no nisu to više bila djela istovjetne estetike kao desetljeće ranije i osjetilo se da su neki novi vjetrovi zapuhali Hollywoodom. Početkom 60-ih godina započeo je francuski novi val koji je silno utjecao i na brojne američke i druge filmaše, a film se doista u razdoblju od samo jednog desetljeća prilično izmijenio. Bilo je to desetljeće velikih kulturoloških i društvenih promjena (barem na zapadu), borbi za ljudska vrata, počeo je Vijetnamski rat, tako da se tada nije mijenjao samo film, već i svijest prosječnog zapadnjaka, kao i kompletno društvo. Šezdesete godine obilježila je i propast nekih velikih i bogatih produkcija i fijasko nekih filmova koji bi samo desetljeće ranije bili apsolutni hitovi, a i publici kao da su lagano dosadile raskošne i pomalo naivne priče kakve su prolazile 50-ih.
Za 70-e godine i dalje se slobodno može reći da je bilo najbolje desetljeće po pitanju filma, a uz brojne američke (tada) mlade nade poput Martina Scorsesea, Stevena Spielberga, Francisa Forda Coppole, Michaela Cimina, Terrencea Mallicka i mnoge mnoge druge, Hollywood je otvorio vrata i brojnim europskim filmašima koji su donijeli nešto novog. Roman Polanski u Poljskoj je pozornost na sebe skrenuo već krajem 50-ih godina, a 1962. godine snimio je i svoj najpoznatiji film u domovini "Nož u vodi", nakon čega je nastavio snimati u Francuskoj, potom i Velikoj Britaniji, da bi koncem 60-ih dobio priliku i u Hollywoodu. Nakon što se "Rosemaryna beba" pokazala kao veliki hit, Polanski je nastavio raditi u Velikoj Britaniji, a u SAD se vratio koju godinu kasnije kako bi snimio film koji je označio, pokazalo se, začetkom nečega što se u filmskoj umjetnošću naziva neo-noir.
U drugoj polovici 60-ih godina mladi pisac Robert Towne u Hollywoodu je dobio svojevrsnu titulu "liječnika za scenarije", odnosno upravo je on pozivan kako bi doradio i dotjerao scenarije za brojne filmove. Tako mu je 1971. godine ponuđeno da napiše scenarij po slavnom Fitzgeraldovom "Velikom Gatsbyju", no on je ponudu vrijednu 175 tisuća dolara odbio te je od producenata tražio sedam puta manje, odnosno 25 tisuća dolara za razvoj svoje priče, priče kojoj je već tada dao radni naziv "Kineska četvrt". Priču je Towne smjestio u 1937. godinu, a u njeno središte smjestio je borbu za vjerojatno najosnoviji resurs - vodu i to u Los Angelesu, tada gradu u razvoju. Osnovna premisa ovdje je borba za javno dobro nasuprot pohlepe privatnika, a između dvije vatre nađe se privatni isražitelj Jake Gittes, koji razotkriva malverzacije bogatih oligarha i pionira razvoja Los Angelesa te njihovu mrežu korupcije, prijevara i ubojstava. Još dok je pisao scenarij, Towne je u ulozi inspektora zamislio Jacka Nicholsona, a upravo preko Nicholsona scenarija se dokopao Polanski. U ovaj neo-noir Polanski je unio i europskog štiha te je ponajprije zbog toga Kineska četvrt prilično mračna i cinična, čemu je sigurno doprinijela i činjenica što sam Polanski i nije bio pretjerano oduševljen činjenicom da se po prvi puta mora vratiti u Los Angeles nakon što mu je "Obitelj" Charlesa Mansona ubila suprugu Sharon Tate.
Kineska četvrt i danas se smatra jednin od najpesimističnijih filmova ikad, a unatoč tome što su producenti inzistirali da se kraj izmijeni i da se u njega unese barem djelić happy enda, Towne i Polanski izborili su da se to ne dogodi. A upravo taj mrak, cinizam i pesimizam glavne su odlike ovog remek-djela koje tek unatoč činjenici da je snimljeno iste godine kao drugi nastavak Kuma, nije uspjelo osvojiti više od jednog Oscara. Jedini zlatni kipić dobio je upravo Towne za originalni scenarij, dok ostalih deset nominacija (među kojima i za najbolji film, režiju, mušku i žensku glavnu ulogu) nisu potvrđene. Unatoč tome Kineska četvrt jedan je od najboljih filmova svih vremena te možda i vrhunac stvaralaštva Romana Polanskog, koji je na osvajanje Oscara morao čekati dulje od 30 godina. Za kraj malo trivije, 16 godina nakon Kineske četvrti, sam Jack Nicholson je režirao nastavak ove priče pod nazivom "The Two Jakes" u kojoj je reprizirao ulogu istražitelja Gittesa. Umjesto borbe za vodu, u središtu priče bila je tada borba za naftu, no taj film ni izbliza nije uspio ponoviti originala.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar