Flint, Michigan. Prva asocijacija na ovaj grad do gledanja ove serije bio mi je jedan od onih blesavih filmova s Willom Ferrelom. I to onaj gdje je je Will predsjednik, promotor, trener i glavni igrač košarkaškog kluba iz Flinta, koji na silu pokušava ući u NBA ligu, a najbolji trejd napravi kad mijenja veš-mašinu za Woodyja Harrelsona. No, realnost je u Flintu očito bitno drukčija. U gradu u kojem je osnovan General Motors i koji je sve do prije 30 godina bio jedno od središta američke autoindustrije danas vlada potpuni kaos, a kompletna industrija je propala. Tako je krajem 60-ih u Flintu živjelo gotovo 200 tisuća ljudi, a danas ih je dvostruko manje. Flint je već godinama u samom vrhu po kriminalu od svih američkih gradova, grad je proglašavao bankrot nekoliko puta, a od 2014. godine nema ni pitku vodu jer su otrovani izvori te su zbog konzumacije zatrovane vode brojni građani zaraženi legionarskom bolesti, a neki su i umrli. Dok je početkom 80-ih godina prosječna zarada po kućanstvu iznosila oko 85 tisuća dolara, danas je čak četiri puta manja i iznosi tek dvadesetak tisuća dolara. Također, na 100 tisuća stanovnika u Flintu postoj tek stotinjak policajaca pa ni ne čudi da je grad do grla u kriminalu.
Sve to saznajemo u prvoj epizodi ovog dokumentarnog Netflixovog serijala, nakon koje sam se ponadao da bi ovo mogla biti neka real-life Žica. Sve predispozicije su tu - kriminal, korupcija u svim segmentima društva, bliže se novi izbori, ljudi su očajni, voda nije za piće, no, prilika je nažalost propuštena. To automatski ne znači da je ova osmodjelna serija loša, naprotiv, no izgleda mi kao da se samo zagrebalo po tim problemima, a gotovo cijelo vrijeme posvećuje se problematici tamošnje policijske postrojbe. Taman zatičemo Flint u predizborno vrijeme. Svi su puni obećanja o promjenama i boljem životu (poznato?), a kad nova gradonačelnica stigne na ovu funkciju, ona je odlučna sve preokrenuti nabolje (poznato?). Prvi potez joj je izbor novog načelnika policije, a ta je funkcija pripala policajcu gotovo pred penzijom starog kova. On odluči krenuti u veliku borbu s kriminalom i ustrojava novu specijalnu jedinicu u koju svrsta sve najiskusnije policajce. U početku to čak i djeluje obećavajuće, statistika pokazuje da kriminal pada i Flint je po prvi puta nakon više desetljeća ispao iz prvih pet američkih gradova po kriminalu, no ubrzo se pokazuje da je to bio tek kratkotrajni trend. Problemi su i dalje tu, a pokazuje se da jedini način za obračun s kriminalom baš i nije maltretiranje svakog crnca kojeg se vidi u sumnjivoj četvrti.
Na trenutke mi je ovo djelovalo kao da gledam neku seriju tipa "Cops" u kojoj pratimo policijske postrojbe u borbi s kriminalcima. Tako plavci izlaze na poprišta raznih zločina, zaustavljaju pijane vozače, pomažu bakicama i sve što policajci već rade. Pratimo i osobne priče nekolicine policajaca iz Flinta, kojima zbog nedostatka sredstava stalno nad glavama vise otkazi, a nemaju ni neku posebnu opremu, kao ni dovoljan broj vozila. Vidimo kako se snalaze na razne načine pa i tako da zaplijenjeno oružje umjesto da uništavaju oni preprodaju (bez obzira što su svjesni da će to oružje opet završiti u rukama kriminalaca). Kako posljednjih godina često u brojnim medijima možemo vidjeti slučajeve u kojima obično bijeli policajci često bezrazložno ubijaju i maltretiraju crnce, tako se i ovdje dosta vremena posvećuje tom rasnom segmentu. Svi govore o problemu rasizma i dok policajci tvrde da nitko od njih nije rasist i da prema svima postupaju jednako, građani ističu da se rasizam u policiji i više nego osjeti.
Djeluje to dosta repetitivno i stvarno mi je žao što neki ozbiljniji problemi nisu ozbiljnije obrađeni, već se gotovo isključivo išlo priču Flinta ispričati preko priče tamošnjih policajaca. Autori su to tako zamislili i nije to uopće loše realizirano, no ipak sam očekivao sveobuhvatniju i kompleksniju priču. No, unatoč tome vidimo kako je Flint danas jedan propali grad u kojem budućnosti nema. Grad od kojeg su svi dignuli ruke i grad u kojem se režu sredstva policiji i vatrogascima samo da bi političari, koji su zapravo sve i upropastili i unazadili, mogli i dalje puniti džepove. Priča o Flintu zapravo je potpuno univerzalna priča o gradu u kojem su ljudi za političari samo brojevi i biračka masa. Vidimo kako političari misle samo na sebe i zapravo im paše kad je status quo i jedini im je cilj kako se održati na pozicijama. Bitno da su njima džepovi puni, a živo im se jebe što se ljudi ubijaju po ulicama i što nemaju pitku vodu. Samo da mi dobijemo još jedan mandatčić, zgrabimo još malo dolara, a budale neka krepavaju. Flint Town definitivno je još jedan tužan, brutalan, ali i realan prikaz društva u najrazvijenijoj državi svijeta kakav prilično rijetko imamo priliku vidjeti.
Primjedbe
Objavi komentar