Pitanjem što nam donosi bliža ili dalja budućnost bavili su se već mnogi, a očito je to jedno od pitanja koje neprestano proganja i novozelandskog filmaša Andrew Niccol, koji je već sa svojim debitantskim filmom otvorio mnoga zanimjiva pitanja. Riječ je o distopijskoj Gattaci, a već je za sljedeći film koji je napisao, "Trumanov show" bio nominiran za Oscara za najbolji originalni scenarij. I u svom najnovijem filmu po imenu "Anon" bavi se Niccol pitanjem što nas čeka u budućnosti, a ovaj SF krimić smjestio je u svijet u kojem više nema anonimnosti. Tako je u svakog čovjeka ugrađen čip na temelju kojega svi ostali čim ga ugledaju mogu očitati bazu podataka preko koje saznaju ne samo tko je on, već i čime se on bavi, što voli i slično. Ideja je da se stvori svijet u kojem nema kriminala jer policija jednostavnim ulaskom u bazu podataka može vidjeti sve.
Zbog navodne sigurnosti ljudi su se očito odlučili odreći anonimnosti i privatnosti, a Clive Owen je detektiv Sal Frieland, koji ubrzo shvaća da sustav baš i ne funkcionira. Jednog dana on na ulici susretne djevojku čije osobne podatke ne može očitati, a iako mu se na prvu učini da je riječ o pogreški, uskoro se počinju pojavljivati leševi i snimke ubojstava u kojima se ne vidi počinitelj te se ispostavlja da je netko hakirao sustav. Dobri naš Clive koji je i ranije imao iskustava s distopijskim pričama (briljatni Cuaronov "Children of Men" za mene je sigurno TOP 10 filmova 21. stoljeća) pokušava dokučiti što se događa, a put ga uskoro nanese upravo na misterioznu ženu čiji se podaci ne daju iščitati. Nije ovo ni izbliza nešto posebno originalno ili senzacionalno, no ovakve distopijske futurističke priče obično ne zaobilazim. Riječ je o solidnom filmu koji otvara neka zanimljiva pitanja, no od autora tipa Niccola ipak sam očekivao barem mrvicu više.
Primjedbe
Objavi komentar