JFK ili John
Fitzgerald Kennedy ime je koje vjerojatno nešto predstavlja i svakom
osnovnoškolcu (barem se nadam), no nije Jack bio jedini Kennedy koji se odlučio
kandidirati za predsjednika. Isto što je pošlo za rukom njemu 1960. godine,
pokušao je osam godina kasnije izvesti i njegov mlađi brat Robert Francis
Kennedy, poznatiji kao Bobby. No, Bobby je 1968. godine završio kao svoj
stariji brat pošto je ustrijeljen za vrijeme kampanje za predsjedničkog
kandidata demokratske stranke u Los Angelesu. Bi li i Bobby doista kao
prvo dobio predsjedničku nominaciju svoje demokratske stranke pa potom
pobijedio notornog Richarda Nixona, kasnijeg predsjednika, nikada nećemo
saznati. Isto kao što nećemo saznati bi li Bobby doista i uspio ostvariti svoje
planove i učiniti Ameriku zemlju ravnopravnih, zemlju bez segregacije i zemlju
u kojoj svi imaju jednake šanse bez obzira na rasu.
U ovoj
četverodjelnoj Netflixovoj dokumentarnoj seriji pratimo put Bobbyja Kennedyja
otkako je njegov brat izabran za predsjednika pa sve do današnjice, kada mnogi
i dalje sumnjaju u službenu verziju njegovog atentata te postoje razne teorije
zavjere, baš kao i u slučaju JFK-a. No, pomalo je simptomatično da su tijekom
60-ih godina prošlog stoljeća u Americi ubijani redom oni koji su se borili za
jednakost i ljudska prava, počevši od Kennedyja pa do Malcolma X-a i Martina
Luthera Kinga. Bez obzira na to što i JFK ima mrlja u predsjedničkoj karijeri i
što realno gledajući i nije bio baš takav idealan tip kao što ga se naknadno
počelo idolizirati (u predsjedničkoj utrci pobijedio Nixona sa 49.7 naprema
49,5 posto, jedna od najtjesnijih pobjeda u povijesti), čovjeku se mora
priznati da su za njegova mandata pitanja ljudskih prava konačno došla na
repertoar. Dijelom i njegovom zaslugom, a dijelom i aktivista kao što je bio
Luther King i zato što se više baš i nisu mogli ingrorirati zahtjevi crnaca za
ravnopravnošću i žmiriti na brutalnu segregaciju u dobrom dijelu Amerike. No,
da se vratimo na Bobbyja.
Nakon što je bio član McCartyjeve komisije koja se bavila progonom stvarnih i izmišljenih komunista po Americi, bio je šef izbornog stožera svog brata, poslije čega je postao ministar pravosuđa, što je značilo da je postao drugi čovjek Amerike po važnosti. U tom je razdoblju čak bio i nalogodavac za prisluškivanje samog Luthera Kinga, no ubrzo je postao jedan od glavnih boraca za ljudska prava u Americi. Nakon što je ubijen JFK, napustio je administraciju Lyndona Johnsona te se kandidirao za senatora države New York i nastavio je raditi na borbi protiv segregacije. Bio je Bobby jedan od najglasnijih kritičara američke intervencije u Vijetnamu (koja se intenzivirala za vrijeme vladavine njegova brata), a s vremenom je ostvario snažne veze s Kingom, vođom Meksikanaca Cesarom Chaveza i ostalim rasnim manjinama. Malo po malo, postajao je Bobby sve popularniji u Americi, posebno među siromašnom i obespravljenom populacijom, tako da nikoga nije iznenadila njegova odluka da se kandidira za predsjednika SAD-a. Kad je tada aktualni predsjednik Johnson odlučio da se neće kandidirati za drugi mandat, vrata Bobbyju da postane drugi predsjednik Kennedy bila su otvorena. A onda se pojavio čovjek po imenu Sirhan Sirhan i nade da će Amerika krenuti nekim pozitivnijim smjerom, u što su vjerovali Bobbyjevi simpatizeri, su se raspršile.
Pobijedio je lažljivi Nixon, koji je nakon afere Watergate morao odstupiti s funkcije, no činjenica je da je Bobby bio čovjek dosta ispred svog vremena i da je imao razmišljanja koja su mnogi nazivali socijalističkim i komunističkim. Izlazak Amerike iz Vijetnama i preusmjeravanje dobrog dijela proračuna s ulaganja u vojsku prema ulaganju u socijalu, radna mjesta ili obrazovanje, zasigurno nisu odgovarala tadašnjem "bijelom" establišmentu. Tim više jer je kompletna crnačka i latino populacija bila za njega, baš kao i dobar dio bijelog stanovništva kojem je bila puna kapa rata i velikih nemira koji su se u drugoj polovici 60-ih intenzivirali u Americi, koja podijeljenija nije bila još od Građanskog rata. Bi li sve svoje predizborne planove i ostvario ili bi se pokazao kao još jedan u nizu slatkorječivih populista nikada nećemo saznati, no svakom normalnom valjda je jasno da bi svijet bio puno bolje mjesta s više Bobbyja Kennedyja nego Nixona, Regana, Busheva ili posebno Trumpa. Iako je ova serija i pomalo ideloški obojena, što je očiti trend, posebno posljednjih godina otkako je lakrdijaš kao što je Trump izabran za predsjednika najmoćnije države svijeta, priča o Bobbyju zapravo je priča o čovjeku koji je vjerovao da Amerika pa i svijet mogu biti bolje mjesto za život za veći broj ljudi, a ne samo za uzak krug privilegiranih.
Primjedbe
Objavi komentar