Nije me Roman Polanski pretjerano impresionirao sa svojim novim
filmom, misterioznom dramom za koju je skupa s francuskim filmašem
Olivierom Assayasom (i više nego dobri "Personal Shopper" otprije godinu, dvije, imam osjećaj da bi Assayas u ovom trenutku bio i
bolji izbor za režiju od 85-godišnjeg Polanskog) napisao scenarij po
romanu Delphine de Vigan. Malo nedostaje da se ovaj film pretvori u
nekakvu francusku verziju "Misery", a ne sjećam se kad je neki film
Romana Polanskog dobio ovako slabe kritike. I doista, riječ je o
prilično neinventivnom djelu koje tek u rijetkim trenucima iskače iz
kolotečine i nudi nešto zanimljivo, a po mom mišljenju ovaj film donekle
izvlači tek odlična Eva Green. Eva ovaj puta igra Elle (ona),
misterioznu ženu koja se ušulja u život književnici Delphine (Polanski
je već pomalo postao dosadan s guranjem svoje supruge Emmanuelle
Seigner u praktički sve svoje filmove, meni je žena oduvijek bila
prilično neuvjerljiva), koja je već s debitantskim djelom uspjela
ostvariti značajan uspjeh.
Nakon velikog uspjeha prvog romana,
Delphine je doživjela kreativnu blokadu, a kad upozna Elle, zavodljivu,
inteligentnu i intuitivnu mladu ženu, ona joj djeluje kao osoba koja bi
joj mogla pomoći u prevladavanju te krize. Njih dvije ubrzo započinju i
neku vrstu romanse, no Delphine ubrzo shvaća da Elle nije ona osoba kojom se
predstavlja, već da je riječ o prepredenoj manipulatorici, koja samo
želi iskoristiti njenu slavu. Daleko je ovo od najboljih filmova starog
majstora Polanskog, no pokazao je on da i dalje nije za staro željezo.
Ima "Prema istinitoj priči" i svojih dobrih strana, no ne vjerujem da će
se ovaj film predugo pamtiti. Premijeru je ovaj film imao u programu
izvan konkurencije na festivalu u Cannesu 2017. godine, a ostaje nam
vidjeti je li ovo bilo zadnje što je imao za reći genijalac koji nas je
počastio remek-djelima kao što su "Kineska četvrt" ili "Rosemaryna
beba".
Primjedbe
Objavi komentar