Ovaj iznimno čudan, ali i višestruko nagrađivani norveški film započinje jednim prilično neobičnim poljupcem, kojem je glavni junak ovog filma Andreas svjedočio na stanici podzemne željeznice. Taj neprirodni poljubac toliko ga je šokirao i iznenadio da je čovjek pao pod vlak. I mislio bi čovjek da je naš junak mrtav već u prvoj sceni jer nisam još upoznao niti jednog koji je neokrznut prošao bliski susret s jurećim vlaskom, no već u sljedećoj sceni vidimo Andreasa kako se autobusom vozi nekom pustarom. Ondje ga potom kupi automobil i odvozi u nekakav čudni grad, gdje ga čeka praktički sve - od stana, posla, svega što je čovjeku potrebno. On ne mora u svom novom staništu o ničemu razmišljati, sve nekako čudno funkcionira, čak ga niti nijedna žena ne odbija, već on istovremeno održava veze s više njih, što je nešto o čemu je u fazi života prije bliskog susreta s vlakom mogao samo sanjati.
Rekao bi čovjek prava idila, no Andreas vrlo brzo postaje nezadovoljan i znatiželjan u ovom distopijskom svijetu koji izgleda potpuno umjetno i za koji ne zna kako se uopće ovdje našao te pokušava iz njega pobjeći. No, pokušaj bijega iz ovog svijeta bez ikakvog okusa i mirisa u više navrata pokazuje se kao prava nemoguća misija. Našao se naš junak u pravoj kafkijanskoj situaciji iz koje nema izlaza, a ovaj potpuno neobični i nadrealni film do danas je jedan od najnagrađivanijih norveških filmova. Stekao je ovaj film zbog svoje neobične tematike i izvedbe i kultni status u posljednjih nešto više od deset godina, a dobio je i tri nagrade u izboru za norveški film godine - za režiju, scenarij i glavnog glumca. Zanimljivo je kako je ovaj film debitirao na slavnom festivalu u Cannesu, gdje je čak i dobio jednu od utješnih nagrada, a oni koji vole neobične i pomalo nadrealne filmove, u ovoj norveškoj crnohumornoj fantaziji mogli bi pronaći sadržaj za sebe.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar