Još jedna prilično razvikana i hvaljena komedija koja me i nije pretjerano impresionirala i to ponajprije iz jednog jedinog razloga - uopće mi nije smiješna. Noć igre mi čak bolje funkcionira kao nekakav blesavi krimić, nego komedija jer ovdje doista nije bilo niti jedne scene kojoj bi se barem onako minimalno polunasmijao. Jasno da se ukusi među ljudima razlikuju i da svatko ima drukčiji smisao za humor i ono što je meni smiješno nekom može biti glupo i neukusno i obrnuto, no meni je ovaj film kojeg su zajedničkim snagama po scenariju izvjesnog Marka Pereza režirali ne pretjerano uspješni glumac i komičar John Francis Daley te pisac relativno uspješne komedije "Kako se riješiti šefa" Jonathan Goldstein. Imamo ovdje Maxa (Jason Bateman) i Annie (Rachel McAdams), supružnike ospjednute društvenim igrama koji su iznimno kompetitivni i trude se uvijek pobijeđivati. Oni u svom domu redovito organiziraju noći igara na kojima se okupljaju njihovi prijatelji, a jedne večeri na jednu takvu noć igara u svoj iznajmljeni dom cijelu ekipu pozove Maxov stariji brat Brooks. Max je na svog uspješnog starijeg brata uvijek bio zavidan, no Brooks za cijelo društvo organizira ponešto drukčiju igru koja se otme kontroli te cijela ekipa zaglavi u pravoj životnoj misteriji, a ne u igri. Ima ovdje bezbroj referenci na druge, puno poznatije i uspješnije filmove, no jednostavno, ovaj mi film baš i nije legao i lagao bih kad bi rekao da sam u njemu uživao.
Primjedbe
Objavi komentar