Možda bi bilo prestrogo reći da je ova krimi komedija s prilično respektabilnom glumačkom ekipom (Charlize Theron, Joel Edgerton, David Oyelowo, Thandie Newton, Amanda Seyfried i Sharlto Copley) potpuni promašaj, no da se utopila u prosjeku sličnih filmova, bogami jest. Nažalost ne može se reći da ovdje ima nešto novoga i nešto što već nismo vidjeli, a rezultat svega toga je pomalo neuredan i neuvjerljiv film s potpuno klišeiziranim likovima, kojeg čak i ne izvlači ta naizgled kvalitetna glumačka ekipa. No, hajde, reći ću da je bilo relativno zabavno gledati ovaj film koji je jedan od onih uz koje bezbrižno možeš pustiti mozak na pašu i ne očekivati previše.
Oyelowo je ovdje Harold Soyinka, zaposlenik tvrtke koja je uspjela od medicinske marihuane proizvesti nekakve pilulice s travom. Tvornica u Meksiku te pilulice štanca punom parom, na crno se ti proizvodi prodaju ondje na veliko, a samo se čeka da medicinska marihuana postane legalna na nivou cijelog SAD-a pa da profiti eksplodiraju. Upravo je Harold zadužen za tvornicu u Meksiku, a kad se pojavi opcija da bi još uspješnija tvrtka mogla kupiti njegovu tvrtku, Haroldovi šefovi odluče otići s njim u Meksiko kako bi se osobno uvjerili kako napreduje proizvodnja. No, Harold koji osim u poslovne, jer shvaća da će ubrzo biti otpušten upada i u privatne probleme, smišlja plan da bi mogao izmisliti vlastitu otmicu, no pravi problemi nastanu kad ga kartel doista otme. I onda nastaje pravi džumbus u kojem se prilično lako izgubiti i koji po mom skromnom sudu baš i nije izveden na najbolji način, već se pribjeglo stvarno već stotine puta viđenim klišejima i film se doslovno počinje raspadati.
Zato i ne čudi štoj je ovaj film doživio priličan podbačaj na kino blagajnama, zaradivši u SAD-u pet milijuna dolara i još toliko u ostatku svijeta. Moram priznati da sam i ja očekivao više, možda upravo zbog zanimljive glumačke ekipe koja je obećavala, a možda i zbog priče u kojoj je bilo potencijala. Režiju ovog filma potpisuje Nash Edgerton, inače stariji brat puno poznatijeg Joela, koji u ovom filmu i glumi pokvarenog i pohlepnog suvlasnika tvornice. Za razliku od mlađeg brata koji je odmah uplovio u glumačke, a potom u redateljske vode, Nash je u filmu prvo završio kao kaskader. Bacao se čovjek i padao s konja valjda u stotinu filmova, potom je postao koordinator za kaskadere, a sljedeći korak očito je bila režija. I činjenica je da se puno bolje snašao upravo u tim akcijskim segmentima i u tim je dijelovima ovaj film na mjestu. No, problemi nastaju što ovdje očito nešto do kraja nije dramaturški razrađeno i na tome će dobri Nash morati poraditi u budućnosti. Čisti prosjek od filma - nit smrdi, nit miriši.
Primjedbe
Objavi komentar