S više od 17 milijuna kvadratnih kilometara Rusija je daleko
najveća zemlja na planetu, a tu su činjenicu tamošnji filmaši oduvijek
znali dobro iskorištavati. Mogli smo se tako nagledati filmova
smještenih u kavkaske planine, u pustoši Sibira, u tajge, tundre, a
ruski je filmaš Aleksej Popogrebskij ovu je dramu originalnog naziva
"Kak ya provel etim letom" smjestio u možda i najnepristupačniji i za
život najgori predio svoje zemlje, polarnu stanicu na izoliranom otoku u
Arktičkom oceanu. Ondje veći dio godine provodi iskusni meteorolog
Sergej, a u ispomoć mu je stigao i Pavel, svježe diplomirani mu kolega.
Meteorološka stanica na kojoj su oni smješteni potpuno je izolirana od civilizacije, a ovom je dvojcu zadaća svako malo
očitavati atmosferske prilike ili što već meteorolozi rade i slati
rezultate u središnji ured dok je najbliži čovjek od njih udaljen valjda
tisućama kilometara. Naravno da kad su dva čovjeka osuđeni jedan
na drugoga da i odnosi među njima obično nakon nekog vremena znaju biti
nategnuti, a Sergej je pomalo i zavidan Pavelu što će ovaj ubrzo otići
odande, dok je njemu život u izolaciji sudbina. Situacija među njima se
dodatno zakomplicira kad Pavel primi važnu poruku, koju odluči
prešutjeti Sergeju, a nakon toga strah, laži i sumnje počinju potpuno
trovati i uništavati odnose među njima i pretvarati ih u neprijatelje.
Odmah
nakon premijere ovog filma na festivalu u Berlinu, gdje je "Kako sam
proveo ovo ljeto" bio u konkurenciji za Zlatnog medvjede, mnogi
kritičari su odnos između dva glavna lika prepoznali kao alegoriju o
modernoj Rusiji. Tako Sergej predstavlja staru i pomalo arhaičnu Rusiju,
koja se striktno drži propisa i pravila te već godinama sve što radi,
radi po dobro uhodanoj matrici. Pavel je pak mlad i razigran, voli
zaobilaziti pravila i svježih je i modernih znanja koja bi čak i pokušao
primijeniti, no kad to i pokuša, samo dobije po prstima. Upravo na
dinamici ova dva lika, koji su i jedini u filmu, Popogrebskij i zasniva
cijeli film, a da je u tome uspio najbolje svjedoče i nagrade koje su
Grigorij Dobrigin i Sergej Puskepalis dobili za likove Pavela i Sergeja.
Podijelili su dečki tako u Berlinu Srebrnog medvjeda za najbolju glavnu
ulogu. Djeluju pomalo njih dvojica kao posljednji preživjeli u nekakvom
postapokaliptičnom svijetu, a Popogrebskij je hvaljen jer je uspio
isporučiti parabolu pomalo u stilu Tarkovskog u kojoj je spojio dramu
o strahu od nuklearne kataklizme s psihološkim trilerom.
Ta
opasnost od nuklearne sile najbolje se ogleda u činjenici da oni struju
dobivaju putem gotovo pa primitivnog termoelektričnog generatora još iz
sovjetskog doba, uređaja koji toplinu konvertira direktno u električnu
energiju koristeći radioaktivne izotope. U jednom trenutku Pavel se u
bunilu pokušava ugrijati upravo na taj uređaj te se pomalo nesvjesno
izlaže radijaciji, a sličnu sudbinu pripremio je i za svog kolegu.
Snimanje ovog filma vrlo vjerojatno nije bilo nimalo ugodno jer je
cijela ekipa nekoliko mjeseci morala provesti na krajnjem sjeveroistoku
Rusije, u polarnoj stanici Valkarkaj na samom vrhu pokrajine Čukotka. Ta
je polarna stanica stavljena u funkciju još 1932. godine, a uz nagrade u Berlinu,
ovaj je film osvojio još petnaestak nagrada na raznim festivalima te u
izborima za film godine u domovini. "Kako sam proveo ovo ljeto" izabran
je i za najbolji film u Rusiji 2010. godine, a uz redatelja i glumce
priznanja je dobio i direktor fotografije Pavel Kostomarov, i sam
redatelj, ali dokumentarnih filmova. Užasne polarne uvjete na ovoj
izoliranoj stanici on je uspio savršeno prikazati, a imamo tu stvarno
bezbroj prizora okrutne divljine od kojih zastaje dah.
Primjedbe
Objavi komentar