Koliko mi je
poznato Nizozemska je specifična od ostatka europskih zemalja po integraciji
imigranata iz cijelog svijeta. Relativno nedavno sam imao priliku gledati jedan
dokumentarac o tamošnjem obrazovnom sustavu, gdje djeca obitelji koje sa svih
krajeva svijeta stižu u tu zemlju, odmah imaju obvezu krenuti u školu. Nakon
kraćeg vremena kojeg provedu u učenju nizozemskog jezika, odmah ih ubacuju u
razrede s malim Nizozemčićima kako bi se što bolje uklopili u društvo. I ako se
dobro sjećam, za razliku od ostalih zapadnoeuropskih zemalja koje također
imaju velik priljev imigracije poput Francuske, Njemačke, Belgije i
Velike Britanije, u Nizozemskoj terorističkih napada nismo imali (možda s tim
veze imaju i one vesele cigarete koje su ondje već odavno dozvoljene, tko će li
ga znati). Princip integracije umjesto getoizacije očito daje rezultate, no
daleko od toga da i u Nizozemskoj nema baš niti jednog imigranta iz arapskih i
afričkih zemalja koji su radikalizirani.
Jedna od takvih je i glavna junakinja ovog filma, srednjoškolka podrijetlom iz
Maroka po imenu Layla. Ona je u Amsterdamu i rođena, njena kompletna obitelj
ondje se integrirala i živi zapadnjačkim načinom života, a iako bi čovjek
pomislio da je Nizozemska zemlja u kojoj bi ova djevojka mogla ispuniti sve
svoje potencijale, ona osjeća neku vrstu zadovoljstva. Cijela njena
obitelj je religiozna, no Layla odskače. Dok se svi oni i odjevaju kao
zapadnjaci u traperice i kratke majice, Layla najviše voli nositi hidžab i
burku te postaje sve zainteresiranija za probleme arapskog svijeta i misli da
se cijeli svijet urotio protiv njih. Okuplja se tako oko svojih starijih
istomišljenika, a ima tu i onih nešto starijih koji vrbuju mlade i nadobudne za
izazivanje problema, čak i za priključivanje jedinicama tzv. Islamske države na
području Sirije i Iraka. Dolazi Layla u sukobe s obitelji koja na
njemu radikalnu transformaciju ne gleda blagonaklono, a ova djevojka odlazi čak
tako daleko da odlučuje napustiti školu i udati se za također
radikaliziranog mladića arapskog podrijetla iz Belgije, kojem je san kao
mučenik umrijeti za Islam u borbi protiv "nevjernika".
Već na prvi pogled svima je valjda jasno da je ovaj relativno novi nizozemski
film prilično aktualan i da se bavi iznimno osjetljivom problematikom. Pitanje koje
ovim filmom postavlja autorica, ugledna nizozemska filmašica Mijke de Jong,
glasi - što tjera mlade ljude arapskog porijekla sa zapada da se radikaliziraju
i unište si živote sa suludim idejama koje im netko sipa u glavu. Nadam se da
se nitko neće uvrijediti, no odavno je postalo jasno da religija nije sredstvo
koje spaja ljude, već je postalo iznimno opasno sredstvo koje može poslužiti i
kao izvrstan način manipulacije za razdvajanje ljudi. Posebno onih mladih i
posebno onih koji se osjećaju izgubljeno i koji zapravo uopće i ne znaju tko
su. Tako je Layla svjesna da ona nikada neće biti Nizozemka, no svjesna je i da
sa zemljom svojih roditelja i nema previše veze, osim neke tradicijske i ona ne
zna s kojim bi se identitetom identificirala. U takvim situacijama na scenu
najlakše stupaju oni koji ljudima, posebno mladima i tinejdžerima,
koje pucaju hormoni i lako su povodljivi, pune glavu s glupostima, a ovi nisu
svjesni da si na taj način mogu upropastiti živote i obilježiti se za sva
vremena.
Tako i Layla zna da jednog dana ukoliko ode u Siriju da za nju povratka u
Europu nema jer će biti obilježena kao teroristica, no ona svoj mladenački
bunt i nezadovoljstvo odluči kanalizirati u potpuno pogrešnom smjeru. Za
"Laylu M." rekao bih da je iznimno zanimljiv i realan film, a unatoč
tome što je riječ o fikciji, ovo je, nažalost, priča koja se posljednjih godina
bezbroj puta dogodila na zapadu Europe. Koliko je mladih koji Arabiju
vjerojatno u životu nije vidjelo te su zapravo bili pravi zapadnjaci, ali su potpali
pod utjecaj propagandne mašinerije raznih fundamentalista, završili u Iraku ili
Siriji te se borili za luđake koji s religijom zapravo i nemaju nikakve veze? I
koliko ih je tek kad su stigli ondje shvatilo što su napravili i kako su
stravično bili izmanipulirani i da se sa svojim životima mogu pozdraviti?
Bio je ovaj film i nizozemski kandidat za Oscara za najbolji film izvan
engleskog govornog područja, no nije ušao u krug kandidata, no svejedno je
riječ o jako dobrom i uznemirujućem filmu. Prikazan je i ovaj film na brojnim
uglednim festivalima diljem svijetu, a Nora El Kassour koja je odglumila Laylu
dobila je i nagradu za najbolju glumicu na nizozemskom filmskom festivalu.
Upravo je uvjerljiva i autentična gluma jedna od najvećih kvaliteta ovog iznimno
aktualnog i otkrivajućeg filma.
Primjedbe
Objavi komentar