Mali, obični ljudi uvijek su bili u središtu zanimanja odličnog britanskog filmaša Kena Loacha, tek jednog od devet ljudi koji je uspio dva puta osvojiti Zlatnu palmu u Cannesu ("The Wind that Shakes the Barley" i "I, Daniel Blake"). Loach nikad nije skrivao da je žestoki laburist i borac za radnička prava te prava obespravljenih i siromašnih, a to se jako dobro vidi u velikoj većini njegovih filmova. Takav je i "Raining Stones", socijalna drama za koju je dobio nagradu žirija na svom omiljenom festivalu, Cannesu, humorna drama kojoj je u središtu priče nezaposleni i siromašni muškarac iz Manchestera, Bob. On je stalno nekako između poslova, tu i tamo se bavi i sitnim kriminalnim radnjama (vidimo odmah na početku filma njega i kompića kako kradu ovcu pa je pokušavaju uvaljati dalje u lokalnom pubu), no Bob je čovjek kojem je obitelj na prvom mjestu.
Za svoju suprugu i kćer Bob bi učinio sve, a kako mu kćer upravo treba ići na prvu pričest, on joj odluči kupiti lijepu i novu haljinu jer ne želi za taj važan događaj u kćerinom životu uzimati polovnu haljinu ili je posuđivati. Njegova tvrdoglavost i odlučnost dovode ga u probleme jer novac odlučuje posuditi, a dodatni problemi nastaju kad lokalna kreditna unija njegov dug proda okrutnom kamataru. Ne razmišljajući Bob tako u opasnost ne dovede samo sebe, već i svoju obitelj. Realnost i uvjerljivost uvijek su bile glavne odlike Loachevih filmova, a "Raining Stones" klasični je primjer njegove filmografije u kojoj obično imamo priliku vidjeti neku drugu stranu Velike Britanije. Britanije velikih socijalnih nejednakosti, kao i nekadašnju bijelu radničku klasu koja je izvukla deblji kraj za vrijeme reforma Margaret Thatcher i koja se pokušava snaći u novonastalim okolnostima, ali u tome nikako ne uspijeva. To su obično ljudi koji najviše zanimaju Loacha i u kojima ovaj sjajni filmaš pronalazi inspiraciju.
Primjedbe
Objavi komentar