Nakon što su se nacisti prošetali Danskom, podjednako lagano su pregazili i Norvešku. Prilično je jasno zašto je Hitleru baš Norveška bila važna i nužna za osvajanje. Osim što je puna prirodnih bogatstava, Norveška je i strateški bila iznimno važna za plan napada na Veliku Britaniju, a iako se manji dio norveškog stanovništva predvođen izdajničkim premijerom Vidkunom Quislingom priklonio nacistima, veći dio Norvežana aktivno se ili pasivno borio protiv njemačke okupacije. Najveći dio onih koji su se odlučili aktivno borili završili su upravo u Velikoj Britaniji, gdje su bili uvježbavani za razne diverzije i sabotaže, a jedna takva diverzantska misija planirana je za ožujak 1943. godine. Skupina od 12 norveških komandosa pokušala se tajno iskrcati na sjeveru Norveške i uništiti radare za kontrolu zraka u gradu Bardufosu, a nakon toga pokušati vrbovati što više Norvežana za uključivanje u pokret otpora. No, njihova misija osujećena je od strane Nijemaca i dočekani su odmah po dolasku na obalu Norveške te je kompletna jedinica odmah u startu ili uhvaćena ili odmah ubijena. Kompletna, osim 12. čovjeka po imenu Jan Baalsrud.
Priču o 12. čovjeku, odnosno Baalsrudu i njegovom višemjesečnim lutanjima okupiranom Norveškom kako bi se dokopao neutralne Švedske i spasio se, donosi nam nizozemsko - švedski filmaš Harald Zwart. Ovaj je filmaš do sada najveći dio karijere proveo u Hollywoodu, a to se i vidi jer je "12. čovjek" raskošna produkcija koja vizualno podsjeća na tipični američki blockbuster. No, istovremeno to je i psihološka drama o čovjeku koji je ranjen ostao sam u pustošima norveškog zimskog sjevera i koji je osuđen na sigurnu smrt. Ovo je još jedna u nizu onih nevjerojatnih životnih priča koje potvrđuju da je čovjek daleko najizdržljivija životinja i da vjerojatno ne postoji niti jedno živo biće na ovom planetu koje bi moglo preživjeti ono što je uspjelo ovom čovjeku. Odmah po iskrcavanju Baalsrud je i ranjen, a da bi se spasio morao je plivati zaleđenim sjevernim morima, bauljati po snježnim mećavama. Uspio je preživjeti (ne spoilam, već u prvoj sceni vidimo ga živog i zdravog nakon misije) ponajviše zahvaljujući dobroj volji i pomoći svojih sunarodnjaka kojima je nacistički režim bio gadljiv i koji su na spašavajući ovog komandosa dali svoj obol borbi protiv zla.
Zanimljivo je kako je o ovom događaju igrani film snimljen još 1957. godine. Film "Ni liv" Arnea Skouena bio je i nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja i spada u red norveških klasika, a kako je riječ o jednoj od najjunačkijih epizoda iz norveške moderne povijesti, očito se odlučilo priču o ovom čovjeku još jednom ispričati. Najbolje bi se "12. čovjek" opisao kao kombinacija ratnog i pustolovnog filma s psihološkom dramom čovjeka čiji život ovisi o milosti i pomoći drugih, a ima tu i podjednako akcije i drame. Glavnu ulogu odnosno Jana Baalsruda odglumio je debitant po imenu Thomas Gullestad. Iako mu je ovo bio filmski debi koji je odradio prilično dobro te je za ovu ulogu u samo osam tjedana skinuo 15 kg, Gullestad je u Norveškoj prilično poznato lice pošto je frontmen tamošnjeg najpoznatijeg rap-sastava. Tijekom snimanja Gullestad je zadobio i brojne ozebline pošto je dobar dio filma sniman na temperaturama od 30 stupnjeva ispod nule. Zanimljivo je i kako je glavnog negativca, norveškog kolaboracionista po imenu Kurt Sage koji je postao šef tamošnjeg SS-a odglumio poznati irsko - britanski glumac Jonathan Rhys Myers (Tudori). Očiti uzor za ovu ulogu bila mu je neponovljiva uloga Ralpha Feinnessa u "Šindlerovoj listi", a iako čovjek ne govori njemački jezik, svoj je zadatak odradio sasvim korektno.
Primjedbe
Objavi komentar