I
dok se u nas velika buka podignula (potpuno zasluženo) oko toga
što je prag za odlazak u penziju povećao sa 65 na 67 godina, Clint
Eastwood ne misli odustati iako je na pragu 88. godine. No, nakon
ovog užasa od filma ipak možda shvati da je stiglo vrijeme za
mirovinu jer "Vlak za Pariz" je vjerojatno nešto najgore
što je ova hodajuća legenda američkog filma u životu snimila. Ovo
je od prve do zadnje minute apsolutni trash, skupa reklama za
američku vojsku, a scenarij koji je po knjizi koju su zajednički
napisala tri mladića koja su spriječila teroristički napad na
vlaku iz Amsterdama za Pariz, sklepala izvjesna Dorothy Blyskal
djeluje kao da ga je pisao netalentirani 13-godišnjak koji se u
ranoj fazi života navukao na crack ili barem konjak. Dijalozi zvuče
kao da ih je pisao slabiji učenik sedmog razreda, a da stvar bude
gora, Alek Skarlatos, Anthony Sadler i Spencer Stone, tri mladića
koja su i spriječila napad, u ovom filmu glume same sebe. Vjerojatno
je intencija starog Clinta bila da momcima da dodatno na važnosti i
da ih se dodatno popularizira ili da film bude što autentičniji, no
napravljena je dečkima prava medvjeđa usluga jer su u ovom
groznom filmu i oni podjednako grozni. Ništa bolji nisu ni
klinci koji ih glume u mladosti jer priča o ova tri junaka kreće
još iz njihovih školskih dana i prati ih sve do primanja ordena od
bivšeg francuskog predsjednika Hollandea.
I
odrastaju oni tako u kršćanskoj školi u Sacramentu, svi su redom
problematični, žive samo s majkama koje utjehu pronalaze u crkvi i
uvjerene su da će dobri bog njihove sineke jednog dana izvesti na
pravi put i da su učitelji koji im govore da su klinci divljaci
zapravo najobičnije budaletine. I doista, dobri boško izvede ove
dečke koji se od rane mladosti vole igrati s oružjem na pravi put,
barem njih dvojicu, jer čim završe školu oni se prijave u vojsku.
Tako se dva vojnika i ovaj treći koji je odlučio studirati nađu u
ljeto 2015. u Europi, idu se malo zabavljati ljudi, kad na vlaku
prema Pariza nalete na belaj, odnosno na terorista koji se skinuo gol
do pasa pa s kalašnjikovom odlučio nasumično ubijati ljude po
vlaku. Da nije bilo našeg trojca s početka priče pobio bi ovaj
kreten tko zna koliko ljudi, no srećom pa su ga zaustavili i poginuo
srećom nije nitko. I dečkima stvarno svaka čast na njihovom
herojstvu i činjenica je da je trebalo imati hrabrosti i reagirati,
no ovaj film im nimalo ne služi kao nešto sa čime bi se trebali
ponositi jer nam je Clint isporučio sat i pol patetike koju sam uz
tešku muku i uz grozno susramlje nekako uspio pogledati do kraja.
Clinta volim još otkako sam ga kao klinac po prvi puta vidio u klasicima kao što su "Bijeg i Alcatraza", "Prljavi Harry" ili "Dobar, zao, loš" i čovjek je stvarno i glumio i režirao bezbroj izvrsnih filmova. Tim više ne mogu shvatiti što mu je ovo patriotsko izdrkavanje uopće trebalo, iako je posve očito da mu posljednjih desetak godina kvaliteta filmova rapidno pada. Posljednji njegov film za koji bih rekao da je bio dobar i vrijedan bio je "Gran Torino", kada je Eastwood pokazao i određenu dozu autoironije glumeći čangrizavog i usamljenog starca koji mrzi sve oko sebe skupa sa samim sobom. Sve iza toga nije vrijedno spomena, no ovaj puta situacija se očito potpuno otela kontroli i sve je otišlo kvragu jer ovaj je film uistinu GROZAN i negledljiv. Eastwoode, hvala na svemu, ali vrijeme je za penzijicu. U autobus pa pravac Opatija i Plitvička jezera, Clinte!
Primjedbe
Objavi komentar