Točno deset godina nakon "Martyrs", jednog od najboljih horora 21. vijeka, Pascal Laugier nam se vratio s još jedinim zanimljivim filmom strave i užasa, koji je donekle na tragu njegovog gotovo pa remek-djela. No, "Ghostland", film snimljen u francusko - kanadskoj koprodukciji na engleskom jeziku i s gotovo kompletnom američkom glumačkom postavom, ipak je dosta daleko od "Mučenica". Ne znači to nikako da bi ga ljubitelji horora trebali zaobići, jer u moru svakojakog horoskog smeća kojim smo zasuti posljednjih godina ovaj film čak i strši ne samo zanimljivom pričom, već i sasvim solidnom izvedbom, ali i svojom vizualnošću. Ima tu dosta klasičnih hororskih klišeja, no srećom pa je Laugier ipak daleko talentiraniji i scenarist, a posebno redatelj, od prosječnog današnjeg stvaratelja horora, tako da ovaj film zapravo djeluje sasvim zadovoljavajuće.
Howard Phillips Lovecraft vjerojatno je najpoznatiji pisac horora svih vremena pa i ne čudi da je s njim opsjednuta i glavna junakinja ovog filma odnosno tinejdžerica Beth, povučena klinka koja sanja da će jednog dana postati uspješan pisac horor romana, a upravo s mamom i sestrom Verom putuje u kuću koju su naslijedili od rodbine. Naravno da je riječ o kući u nekakvoj debeloj vukojebini, nekoliko kilometara udaljenoj od najbližih tragova civilizacije, a već na prvi pogled jasno je da je to klasična kuća iz horor filmova, kuća kakva se valjda pojavljuje u svakom drugom horor filmu. Ogromna straćara s hrpetinom soba sama po sebi bi djelovala dovoljno zastrašujuće, a ova je dodatno jeziva jer se u njoj nalazi bezbroj porculanskih lutaka, koje je stara tetka nekada skupljala. Nisu se cure počele ni raspremati kako bog zapovijeda, a već im u kuću upada obitelj degenerika i započne bjesomunčna borba na život i smrt. Naravno da bi bilo pomalo čudno da su degenerici pobijedili jer bi to značilo da ovaj film traje tek petnaestak minuta, ali ipak nekim čudom majka i kćeri uspiju posmicati uljeze. Odlazimo sada petnaestak godina u budućnost, kada je Beth ne samo odrasla žena, već joj se želja ostvarila i ona je uspješni pisac horor romana. Njezini romani prodaju se bolje od zapisa Elvisa Duspare o zemlji kao ravnoj ploči, a osobita pomama vlada za njezinim najnovijim romanom "Incident ih the Gost Land". Kad jednog dana Beth dobije poziv od sestre, odluči se vratiti u tu jezivu kuću u kojoj Vera i majka nekim nevjerojatnim čudom i dalje žive, a njenim povratkom kreće pravi ringišpil strave i užasa.
"Ghostland" se na kraju pokazao kao jedan od onih filmova s "visuljkom", a pod tim ne mislim da si je Laugier ostavio prostora za nastavak, već je to jedan od onih filmova čiji si završetak svatko može protumačiti na svoj način. Ima tu dosta prilično jezivih scenna, doduše ni približno kao u "Martyrs", zanimljivih obrata i svega što dobar horor nudi. Priča je prilično intentzivna, napeta i ispala je prilično drukčija od onoga što sam na prvu zamišljao, a u jednom trenutku u filmu pojavljuje se i gospodin Lovecraft glavom i bradom. Nakon prilično razočaravajućeg izleta u Hollywood i prilično blijedog filma "Visoki čovjek" s Jessicom Biel, Laugier se očito odlučio vratiti tematici puno bližoj njegovom najpoznatijem filmu. Na trenutke me "Ghostland" podsjetio na još jedan od vrhunaca novog francuskog ekstremnog vala iz proteklog desetljeća, "Krvavu romansu" Alexandrea Aje, ali i na "Teksaški masakr", "Halloween", "Brda imaju oči", filmove Roba Zombieja i još poneki klasik horora, što samo pokazuje da je Laugier iznimno "načitan" po pitanju ovog žanra i da je sposoban od svuda po malo čvaknuti, a opet nekako ostati svoj.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar