Ova pomalo bizarna crna komedija kao da je bila nagovještaj kakve filmove iz Južne Koreje možemo očekivati u sljedećem desetljeću, dekadi koja je korejski film smjestila na bitno mjesto filmske karte svijeta. Iznimno krvavi i pomalo bizarni, barem za naš europski filmski izričaj, filmovi obilježili su dvijetusićete u Koreji, a i u ovom debitantskom djelu uglednog Jee-woon Kima i bizarnosti i krvi ima u izobilju. Tiha obitelj iz ovog filma je sve samo ne tiha i mirna, a ona se iz Seoula preselila u planinsko područje blizu granice dviju Koreja i ondje je otvorila hotelčić. Ova proširena obitelj koja se sastoji od mame, tate, odraslog sina, dvije kćeri tinejdžerice i sredovječnog ujaka nada se da bi s ovim planinskim odmorištem mogla profitirati jer je u blizini u planu izgradnja autoputa pa se nadaju da bi posla trebalo biti. No, očito radovi ne kasne samo u nas, već se nešto slično, barem na filmu, može dogoditi i u obično iznimno preciznoj Koreji, pa se ispostavi da se neko vrijeme blizu resorta ove obitelji neće ništa graditi.
Prolaze dani i tjedni, a gostiju nema. Misle već ljudi pokupiti prnje i vratiti se nazad u veliki grad, kad se na vratima pojavi jedan putnik - namjernik i iznajmi sobu. Ispostavi se da je ovaj gost priličan čudak, a ova obitelj upadne u probleme kad sljedećeg jutra uvidi da se čovjek ubio u svojoj sobi. Kako si je gospodin život odlučio oduzeti na prilično neobičan način, a nestao je i njegov novčanik pun novca, glava obitelji odluči da bi bilo puno bolje riješiti se tijela jer će im teško netko povjerovati da je riječ o samoubojstvu. No, kao u Murphyjevom zakonu, nakon što se riješe tijela prvog gosta, sve počinje ići u krivom smjeru, a svima onima koji se odluče barem na jednu noć smjestiti u ovom hotelu sudbina je zapečaćena.
Činjenica je da Koreanci i mi (zapadnjaci) imamo prilično različit smisao za humor jer do sada sam pokušao pogledati nekoliko korejskih komedija i moram priznati da se nisam baš usrećio i da su mi svi ti filmovi djelovali nekako čudno. No, ovaj je film svojevrsna iznimka jer nije riječ o klasičnoj komediji, već o svojevrsnom miksu horora i crne komedije koji podsjeća na slične američke filmove, a opet ima nešto svoga. Već sam spomenuo da je autor ovog filma Jee-woon Kim, jedan od prvoboraca "crnog korejskog vala" kojeg se često zanemaruje kad se spominju vodeći korejski filmaši iz prošlog desetljeća kao što su Chan-wook Park, Ki-duk Kim ili Joon-ho Bong. I Jee-woon Kin proteklog nas je desetljeća počastio s nekoliko iznimnih filmova kao što su "The Tale of Two Sisters", "Bittersweet Life", "Dobar, loš, čudan" ili film kojim je zapravo i zaključeno to sjajno desetljeće brutalnih filmova i jedan od ultimativnih filmova osvete "I Saw the Devil". "The Quiet family" ("Choyonghan kajok" u originalu) je također zanimljiv jer u njemu imamo priliku vidjeti dva možda i najveća korejska današnjice u trenucima prije no što su poslali slavni. Tako se Choi Min-sik kasnije ponajprije proslavio ulogom u "Oldboyu", a Song Kang-ho ulogama u klasicima kao što su "Memoires of a Murder" ili "Snowpiercer". Ovaj je film očito prilično oduševio i slavnog japanskog filmaša, hiperproduktivnog Takashija Miikea, koji je tri godine kasnije u svojoj zemlji snimio i remake ovog filma.
Primjedbe
Objavi komentar