Američka kritika prilično je nahvalila ovu indie kombinaciju tinejdžerskog filma, crne komedije i trilera, no mene debitantski dugometražni film mladog filmaša po imenu Cory Finley i nije posebno impresionirao. Debitirao je Finley s ovim filmom na Sundanceu još u siječnju 2017. godine, a da bi "Thoroughbreads" krenuo u daljnju distribuciju moralo je proći i više od godine dana. Mislim da je ovo i posljednji film u kojem se pojavljuje mladi američki glumac ruskog porijekla Anton Yelchin, koji je poginuo u ljeto 2016. godine (samo dva tjedna nakon završetka snimanja ovog filma), a uz njega su tu i dvije također mlade i talentirane (ali i žive) glumice - Olivia Cooke i Anya Taylor-Joy. Posebno sam zamaptio Anjicu, ta mala mi se osobito svidjela u odličnom suspense-horor drami "Witch" otprije koju godinu, a odonda sam je vidio u još nekoliko filmova. I ovdje i ona i partnerica joj u obliku također mlade Olivie Cooke (i ta je glumila u nekom hororu ako se dobro sjećam) funkcioniraju sasvim solidno zajedno kao dvije, nazovimo to, prijateljice, koje dolaze na prilično ludu ideju.
Njih dvije su maturantice iz bogatih obitelji i poznaju se od djetinjstva, a razdvojile su se nakon što je jedna od njih, sociopatkinja Amanda u interpetaciji Cooke završila u ludnici. Tijekom filma saznajemo da je ondje završila jer je napravila neke prilično gnjusne stvari, a ubrzo otkrivamo da je mala potpuni bezosjećajni sociopat, inteligentni manipulator koji lakoćom ljude mota oko malog prsta. Lily je pak prilično izgubljena, nesigurna i povodljiva tinejdžerica, kojoj je stari umro, a mama se preudala za neviđeno joj iritantnog, a jednako toliko bogatog tipa. Ona je jedina koja se druži s Amandom, a njih dvije polako počinju ponovno izgrađivati svoj odnos. No, to izgrađivanje odnosa ne djeluje baš previše normalno, posebno što inicijativu vrlo brzo preuzima nihilistički nastrojena Amanda koja dođe na ideju da bi njih dvije zajedničkim snagama mogle organizirati ubojstvo.
Iako me ovaj film i nije posebno impresionirao, mora se priznati da Finley definitivno ima talenta i da je isporučio arty krimić - crnu komediju. Svakako je riječ o talentiranom i zanimljivom režiseru (ali i scenaristu), od kojeg bi se moglo nešto očekivati i u budućnosti. Iako je ovaj film donekle šarmantan, čak i simpatičan te vizualno to djeluje dosta zanimljivo i raskošno, kao da mi nešto nedostaje u ovom filmu i kao da je zapeo u raskoraku između krimića odnosno trilera te tinejdžerske indie drame. Možda mi je pomalo išao na živce jer je prilično spor i na trenutke dosadan i pomalo isprazan, čak i repetitivan. Ili zato što mi u globalu više - manje takvi gotovo svi pomalo indie emo filmovi s tinejdžerima u središtu pažnje idu na živce pa ni ovaj nije bio iznimka, bez obzira je što je ovo, mora se priznati, snimljeno sa stilom pa čak je i gluma sasvim dobra. No, kad ti nešto ne legne kako treba, onda tu nema pomoći.
Primjedbe
Objavi komentar