Moram priznati da sam od ove hvaljene misteriozne drame snimljene
po kratkoj priči čuvenog japanskog pisca Harukija Murakamija očekivao
puno, puno više. Pokazao se na kraju ovaj film korejskog veterana Lee
Chang-donga, koji je premijeru imao na festivalu u Cannesu, gdje je čak
bio u konkurenciji za Zlatnu palmu 2018. godine kao prilično
pretenciozan, dosadan i nepotrebno razdužen na čak dva i pol sata. Imao
sam osjećaj da bi "Beoning", kako se naziva ovaj film u originalu, mogao
biti ovogodišnji korejski "the film", no ovaj puta instinkt me gadno
prevario i umjesto krimi drame u stilu Kim Ki-duka, čemu sam se nadao,
dobio sam jedan od onih beskrvnih filmova kojima je očito važnije da
lijepo izgledaju, nego da u sebi nose barem minimalnu dozu uzbuđenja. Od
samog početka "Burning" kreće užasno monotono i sporo i potrebna je
proći čitava polovica filma da se ovdje stvarno nešto stvarno počne događati.
Prva polovica ovog dosta konfuznog i razbarušenog filma utrošena je na
upoznavanje likova, odnosno glavnog anti-junaka.
Jong-soo je
mladi nadničar, koji sanja da će jednog dana postati pisac, a na samom
početku filma on slučajno naleti na Hae-mi, djevojku koja je dok su bili
djeca živjela u njegovom susjedstvu. Dvoje nekadašnjih prijatelja brzo
se poveže, a Jong-soo razvije neku čudnu opsjednutost djevojkom koju
nije vidio godinama, a ona ga zatraži da pazi na njezinu mačku jer na
nekoliko tjedana putuje u Afriku. Kad se Hae-mi vrati u Koreju, ondje
stigne s misterioznim mladićem Benom, mladim bogatašem kojim je upoznala
u Keniji, a Jong-soo odmah shvati da bi se ovaj došljak mogao
ispriječiti njihovoj eventualnoj vezi. Tako i bi, jer Jong-soo ubrzo
shvati da postaje višak, no nešto kod Bena nikako mu ne može sjesti iako
se ovaj na prvu doima kao simpatičan mladić.
Svatko tko
je ikada čitao Murakamija vjerojatno zna koliko je njegovo štivo
nefilmično i svakom onom tko se usudi knjige ovog fantastičnog japanskog
pisca prenijeti na film treba odati priznanje za hrabrost. Činjenica je
da je neke knjige bolje ni ne pokušavati prenijeti na film, a Lee je
očito upao u zamku koju onima odlučnim njegove knjige prenijeti
na film pripreme Murakami, Houllebeq ili slični majstori pisane riječi.
Zanimljivo je kako je i sam Murakami bio protiv ekranizacije svoje
kratke priče "Burning Barn", no bez njegovog odobrenja njegova je
izdavačka kuća svejedno prodala Koreancima prava na ekranizaciju. Iako
Lee očito nije doslovno odlučio prevoditi knjigu u film, već je priču o
japanskom piscu koji uživa u paljenju štagljeva, prilagodio u priču o
povučenom i nesigurnom mladom neafirmiranom wannabe piscu, čiji novi
prijatelj također ima istovjetni bizarni fetiš. Kako je Lee sam rekao,
želio je ispričati priču o mladim ljudima u današnjem svijetu, no po mom
skromnom mišljenju, baš se i nije usrećio, iako sam uvjeren da će
poneki ljubitelj art-filma imati potpuno drukčije mišljenje od mene.
Primjedbe
Objavi komentar