Dva
dugogodišnja prijatelja zaputila su se u izolirano selo u škotskim
brdima kako bi vikend proveli na lovačkom izletu, no ništa ih ne
može pripremiti na ono što će im se ondje dogoditi. Tako otprilike
glasi kratki sadržaj ovog iznenađujuće dobrog i uzbudljivog
trilera na IMDB-u, a ni ja ne bih želio otkrivati puno više pošto
vrlo brzo "Calibre" kreće žestoko i ne staje do samog
kraja te bi i minimalno otkrivanje radnje moglo upropastiti dojam.
Činjenica je da smo se mogli nagledati filmova slične tematike,
odnosno filmova o ljudima koji odlaze negdje u divljinu pa gadno
nastradaju. Svima vjerojatno prvi na pamet pada Boormanov
"Deliverance" ili "Southern Comfort" Waltera
Hilla, a ti su filmovi, baš kao i Peckinpahov "Straw
Dogs", zasigurno i bili zvijezde vodilje britanskom
filmašu Mattu Palmeru, kojem je "Calibre" bio i
debitantski dugometražni film. No, daleko od toga da je ovaj
šokantni triler kopija bilo kojeg od ovih klasika ili niza filmova
slične tematike, koji su se naknadno pojavili, "Calibre"
se pokazao kao pravo osvježenje i uvjeren sam da će oni koji vole
napete trilere u ovom filmu jako uživati.
Prije ovog
filma Palmer je snimio tek četiri kratkometražna filma, a na
razvoju "Calibrea" radio je čak devet godina. Godinama je
čovjek tražio producente koji bi financirali njegov film, obišao
je Palmer valjda svaku produkcijsku kuću u Velikoj Britaniji, no
iako su mnogi pokazali zanimanje za njegov scenarij, čovjek je
inzistirao da sam i režira film, što nitko nije želio prihvatiti
jer baš i nisu imali povjerenja u njega. Čekanje se na kraju
isplatilo jer mu je povjerenje odlučila ukazati relativno mala
produkcijska kompanija po imenu "Wellington Films" iz
Nottinghama, koja je i ranije podržala neke mlade filmaše. Ubrzo su
za produkciju osigurana i sredstva škotske i engleske inačice
HAVC-a i snimanje je moglo početi. Da su se očekivanja isplatila
pokazalo se već na festivalu u Edinburghu, gdje je Palmer
jednoglasno dobio nagradu za najbolji britanski film, a ubrzo je film
otkupio i Netflix, koji ga je emitirao već nekoliko dana nakon što
je potpisan ugovor o distribuciji.
Jako je teško
povjerovati da je ovaj film djelo debitanta, a istovremeno se osjeti
da je autor u njegov nastanak uložio toliko puno energije i
truda jer se stvarno pazilo na svaki detalj. Od toga da je priča
nevjerojatno uvjerljiva, likovi su fantastični, baš kao i
fotografija, ali i glumačka postava je jednako impresivna. Odličan
posao Palmer je odradio izabravši za dvije glavne uloge dva iznimno
talentirana mlada britanska glumca. Sjeverni Irac Matin McCann (The
Survivalist) je agresivni biznismen iz Edinburgha Marcus, koji svog
prijatelja Vaughna (Škot Jack Lowden - Dunkirk, England is Mine),
kojem je zaručnica trudna nagovori da idu u lov iako se potonjem baš
i ne ide. Dinamika među njima dvojicom je izvanredna i očito je
kako je Marcus ovdje dominantniji tip, skloniji ispadima i
izazivanjima problema, dok je Vaughn onaj koji svog pomalo naglog
kolegu iz tih problema potom izvlači i svojevrsni je glas razuma u
ovom dinamičnom duetu. Također, kad se dečki nađu u problemima,
upravo je Marcus taj koji donosi odluke, a Vaughn ga bez pogovora
sluša i slijedi iako je svjestan da njegovi izbori obično i nisu
najbolji. I Palmer je fantastično napisao ove likove, a i McCann i
Lowton su ih jednako dobro odglumili i gledatelj jednostavno ne može
ostati hladan na njihove probleme, dileme i pogreške koje čine
jednu za drugom.
Oduvijek sam
se divio toj uvjerljivosti u britanskom filmu, a takav je kompletan
glumački ansambl jer svi glumci i glumice koji su utjelovili
mještane zabačenog škotskog sela koje naši junaci odlučuju
posjetiti, izgledaju nevjerojatno autentično, čovjek bi skoro pa
mogao povjerovati da ti ljudi stvarno ondje žive. Posebno mi je
drago što Palmer nije odlučio puno komplicirati i eksperimentirati
ni naracijski, ni tehnički, već je apsolutno sve u ovom filmu čisto
i zapravo jednostavno. Iako se može prigovoriti da na trenutke priča
i djeluje pomalo predvidivo, ovaj puta ne pada mi na pamet tražiti
dlaku u jajetu jer je izvedba stvarno besprijekorna i šokantna.
Šokovi u "Calibreu" kreću gotovo od samog početka
pa se nastavljaju do eklektičnog finiša, a sjajno je autor ovdje
prikazao i tu nesnošljivost ekipe sa sela prema ekipi iz grada, koja
obično ima osjećaj na te brđane i rednecke gledati pomalo s
visoka. Latentni sukob dvaju glavnih junaka i seljana zapravo je
vjekovni sukob grada i sela, ekonomski naprednih i podčinjenih,
obrazovanih i primitivnih, a lijepo je primijetio jedan kritičar da
bi "Calibreom" podjednako zadovoljni bili i legendarni
britanski socijalni filmaš Ken Loach te ponajveći majstor strave i
užasa Wes Craven. Impresivan, životan i realan film kojeg se ne
bi smjelo zaobići!
Primjedbe
Objavi komentar