Prije
nekoliko godina sasvim sam slučajno naletio na ovaj krimić snimljen
u nezavisnoj produkciji i koliko se sjećam tada sam se ugodno
iznenadio. Nedavno sam odlučio ponoviti gradivo te i dalje mislim da
je "Cold in July" izniman film koji je možda prošao
prilično nezapaženo pošto nikada nije išao u kino-distribuciju,
već je nakon života na festivalima završio ravno na DVD-u. Riječ
je o prilično mračnom filmu smještenom u istočni Texas 1989.
godine, koji počinje kad mirni obiteljski čovjek ustrijeli uljeza
prilikom provale u njegovu kuću. Ubrzo se ispostavi da je čovjek
kojeg je ubio traženi kriminalac i bjegunac od zakona, a iako je
Richard Dane odmah oslobođen optužbi za ubojstvo jer je u Americi
posve normalno ubijanje uljeza, on se nikako ne može pomiriti sa
činjenicom da je nekome oduzeo život. Nije se stigao Richard još
ni preispitati kako treba, a već je čovjek upao u ozbiljnije
probleme, jer je otac čovjeka kojeg je ubio upravo izašao iz
zatvora te se sprema za osvetu. A to je samo početak.
Ovaj
mračni krimić skriva pregršt iznenađenja, a ističe se i
jako zanimljivom glumačkom ekipom u kojoj su uz glavnog slučajnog
junaka Michaela C. Halla (Dexter) veterani Don Johnson i nažalost
pokojni Sam Shepard. Autorski dvojac Jim Mickle i Nick Damici kao
jedan od uzora za nastanak ovog filma istaknuli su legendarnu
korejsku krimi dramu "Sjećanje na ubojstvo", no vizualno
ovaj film djeluje kao filmovi Johna Carpentera iz 80-ih godina
prošlog stoljeća. Čak i muzika podsjeća na Carpenterove filmove
iz tog razdoblja, no ipak "Cold in July" najviše me
impresionirao potpuno neočekivanim smjerom kojim je otišao. Nakon
uvodnog dijela u kojem se mogao stvoriti dojam da bi ovo mogao biti
još jedan film o proganjanju tipa "Rt straha" i sličnih
filmova kakvih smo se mogli nagledati na tone, "Cold in July"
vrlo brzo postaje mračni i okrutni krimić. Mickle i Damici i
sa svojim prethodnim filmom, također mračnom i okrutnom horor
dramom "We Are What We Are" predstavili su se kao
vrlo zanimljivi autori s posebnim osjećajem za vizualno.
Iako
je "Cold in July" gotovo pa klasični krimić u masi
sličnog sadržaja uz ostalo se ističe i svojom vizualnošću.
Zanimljivo je kako je ovaj dvojac na samom scenariju radio čak sedam
godina i imali su velike probleme kako roman teksaškog pisca Joea
Landsdalea pretvoriti u film, posebno jer njegov roman i nije
pretjerano filmičan. Na kraju im je istoimeni roman poslužio tek
kao motiv, a razmišljali su čak priču smještenu u 80-e godine
prošlog stoljeća smjestiti u sadašnjost, no od toga su, srećom,
odustali. Također, u konačnoj verziji scenarija puno im je pomogao
i legendarni Shepard. Iako Sheparda mnogi prvenstveno pamte kao
glumca, Shepard je bio i podjednako uspješan pisac, koji je još
1979. godine dobio Pullitzerovu nagradu. Napisao je gotovo 50 knjiga,
zbirki kratkih priča i eseja, drama, pisao je i scenarije za filmove
(vjerojatno najpoznatiji je onaj za legendarni Wendersov "Paris,
Texas"), a kod ovog filma također je pomogao u završnoj
verziji scenarija, jer je autorski dvojac kod određenih scena
zaglavio i nisu znali kako riješiti neke probleme.
Iako su gotovo svi njihovi raniji filmovi žanrovski bili najbliži hororu, ovaj su se puta odlučili za gotovo pa klasičnu kriminalističku priču, koja je premijeru imala u Sundanceu 2014. godine. "Cold in July" prikazan je iste godine i na redateljskoj večeri u Cannesu, a kritike filma u velikoj većini slučajeva bile su pozitivne, što i ne čudi jer je ovaj film doista unio dašak svježine i ponudio je pomalo drukčiji pristup pričanju trilerske ili krimi priče. "Cold in July" definitivno je jedan od onih intenzivnih i prilično nasilnih filmova koji od početka zgrabi gledatelja i uvuče ga u unutra te ga potom vozi mračnom stranom Texasa.
Primjedbe
Objavi komentar