Ugledna britanska filmašica Clio Barnard, koju u domovini mnogi smatraju ponajboljom učenicom slavnog Kena Loacha, donosi nam prilično tešku dramu, koju je smjestila u ruralne dijelove Engleske. Scenarij za "Mračnu rijeku" Barnard je napisala po fragmentima iz knjige "Trespass" Rose Tremain, no za razliku od knjige u kojoj je radnja smještena na jug Francuske, Barnard ju je odlučila prebaciti u svoju domovinu, točnije na sjever Engleske, u Yorkshire. Glavna junakinja njenog filma je Alice, žena u ranim 30-im godinama, koja se nakon petnaestak godina izbivanja odlučila vratiti na obiteljsku farmu. Vrlo brzo saznajemo da Alice (prilično dobra Ruth Wilson, mnogima vjerujem najpoznatija po seriji "The Affair") imanje nije napustila pod lijepim okolnistima, a izgubila je sve kontakte s bratom Joeom (Mark Stanley), kao i s ocem za kojeg u flešbekovima saznajemo da ju je u mladosti zlostavljalo, zbog čega je ona i pobjegla glavom bez obzira u bijeli svijet. Oca je ovdje odglumio Sean Bean, koji čak u ovom filmu nije morao umrijeti i to iz vrlo jednostavnog razloga - već je mrtav i vidimo ga tek u flešbekovima.
Alice se vraća na farmu upravo nakon smrti oca, a kad stiže ondje, zatiče je još u gorem stanju nego što je bila kad je odlazila. Njezin brat potpuno je izgubio razum i farmu ne samo da je zapustio, već je i planira prodati kad nakon ostavinske rasprave ona pripadne njemu, a Alice čvrsto odlučuje farmu dovesti u red. No, ne ide to baš tako lako kako je ona zamislila jer osim konstantnih sukoba s bratom koji ne samo da ne može oprostiti sestri što ih je ostavila, već ne može oprostiti sebi što je nikada nije zaštitio, ni zatucana okolina baš ne gleda blagonaklono na činjenicu da bi žena mogla voditi farmu. Jasno je da sve to mora dovesti do nečega lošeg, a svakako najbolji dio ovog filma su njeni likovi, odnosno odnos između brata i sestre. I Wilson i Stanley jako su dobro odradili svoj posao u ovoj mračnoj i na trenutke mučnoj drami i koliko god se Alice trudila popraviti stvari i izgladiti odnose, Joe uvijek radi suprotno.
Tu su i užasna sjećanja i traume iz mladosti od kojih se Alice nikada nije uspjela oporaviti i zbog kojih nikada nije uspjela ni izgraditi neki normalan život. Već 15 godina bori se s noćnim morama, u svakom muškarcu vidi svog oca i u svakoj situaciji boji se da bi je netko mogao ozlijediti. Nikome ona ne da blizu sebe, dok je Joe potpuna druga krajnost i čovjek kojem su alkohol i grižnja savjesti toliko pomutili razum da više ne razaznaje apsolutno ništa. Pokazao se ovaj film kao sasvim zanimljiva karakterna studija, koja na kraju i nudi svojevrsnu katarzu.
Primjedbe
Objavi komentar