Ovaj naizgled tipična britanska drama smješten pred kraj 50-ih
godina prošlog stoljeća izabrana je za najbolji španjolski film 2017.
godini, a autorici Isabel Coixet donio je i nagrade za najbolju
redateljicu i za najbolji adaptirani scenarij. Pomalo netipična
španjolska filmašica Coixet, koja snima filmove i na španjolskom i na
engleskom jeziku, po svojoj se filmskoj poetici i estetici nimalo ne
uklapa u nešto što bi se nazvalo tradicionalnom španjolskom
kinematografijom, scenarij za "Knjižaru" je napisala prema romanu
Penelope Fitzgerald iz 1978. godine. Radnja filma smještena je u 1959.
godinu u pomalo mrtvi engleski primorski gradić Hardborough u kojem živi
slobodoumna udovica po imenu Florence Green
(prilično dobra uloga za britansku glumicu Emily Mortimer). Ona je
odlučila sve što ima uložiti u otvaranje knjižare, prvog takvog mjesta u
svome gradiću, a njezina odluka ne nalazi na odobravanje konzervativnih
i uštogljenih, ali često i dosta zavidnih mještana.
Ipak,
ubrzo se pokaže da je žena imala dobru ideju jer njena knjižara postane
hit i mjesto u kojem gotovo nitko nije čitao postaje prava čitalačka
meka. Ljudi polako počinju otkrivati književnost, i klasike i moderno
štivo tog doba, no naravno da kad nekome krene, tada to mora izazvati i
zavist kod drugoga. No, unatoč tome utječe hrabra Florence na promjenu
svjetonazora u mjestu te knjigama kao što su "Lolita" ili "Fahrenheit
451" u svoj gradić dovodi svojevrsnu kulturnu revoluciju. Svojim
aktivnostima ona pronalazi i dosta saveznika i prijatelja među
mještanima poput starijeg samotnjaka i najnačitanijeg čovjeka u mjestu
(Bill Nighy). No, istovremeno se na Florence okomi i vjerojatno najmoćnija osoba u mjestu, gospođa Gamart
(Patricia Clarkson), koja će učiniti sve da uništi i Florence i njezinu knjižaru.
I
mora se priznati da je Coixet isporučila sasvim pristojan film kojim se
bavi problematikom malograđanštine, a vidimo da ono primitivno
razmišljanje tipa "nek' susjedu crkne krava" nije svojstveno samo za
naše prostore. Nažalost, i dalje imamo bezbroj primjera u kojima
zajednica nikako ne može prihvatiti one koji su napredniji i one koji su
ispred svog vremena. Umjesto da se takvima probaju prištekati pa nešto
pokušati naučiti i usput sami napredovati, ljudska je osobina takve
pokušati što je moguće bolje i brže zaustaviti i po mogućnosti povući
skupa sa sobom na dno. Tako kad netko krene s nekim biznisom, obično se
kaže, vidi budale, to mu sigurno neće uspjeti, a ako se to i dogodi,
onda slijedi sladostrasno veselje i uživanje u nečijoj predestiniranoj
propasti. A ako nekim čudom taj netko tko se usudio slijediti svoje
snove i probati krenuti s nečim novim i uspije, tada ga se treba još
više i bolje popljuvati i pokušati ga zajebati još jačom žestinom i
energijom. Upravo s takvom malograđanštinom i zavisti susreće se i
hrabra žena iz ovog filma, koja je odlučila pokazati da je jača od svih
zlih jezika i svih klipova koji joj se podmeću pod noge te ujedno raditi
ono što voli i želi te prosvjećivati svoje zatucane mještane.
Primjedbe
Objavi komentar