Posljednjih godina smo svjedoci da se žanr horor značajno mijenja.
Jasno da i dalje tu imamo klasičnih žanrovskih filmova u kojima neki
pomahnitali luđak naganja skupinu mladih motornom pilom po šumi, a onih o
opsjednutim kućama da ne govorim, no u većini slučajeva to su prilično
slabi pokušaji reciklaže nečega već stotine puta viđenog. Puno
zanimljiviji su zato filmovi koji se provlače pod neku hororsku nišu, a u
njima uglavnom mladi i neafirmirani autori kroz svojevrsni art-film
pokušavaju progurati neke nove ili svježe ideje. Nezavisni film oduvijek
je bio utočište za autore horora, a tako je i danas te gotovo sve što
vrijedi od tog žanra stiže iz manjih produkcijskih kuća, dok se veliki
studiji i dalje uglavnom bave snimanjem rimejka rimejkova.
U tu
skupinu mladih autora očito spada i kanadski dvojac Seth Smith i Darcy
Spidle koji su režirali, odnosno napisali scenarij za "The Crescent", a u
ovom filmu u središtu priče je mlada slikarica i njezin dvogodišnji
sin, koji su se nakon obiteljske tragedije nastanili u usamljenoj kući
smještenoj uz obalu. I dok se Beth pokušava baviti umjetnošću, odnosno
nekakvim apstraktnim slikarstvom, maleni Lowen stalno galami, cmizdri i
urliče tako da se od njega nikako ne može žena posvetiti poslu. Vrlo brzo
postaje jasno da nešto s osamljenom kućicom u kojoj ovaj dvojac živi
nešto ne valja. Svako malo pojavljuju se neki čudni susjedi i sve to
dosta cijelo vrijeme djeluje dosta zbunjujuće i nekoherentno, rastrgano i
jako čudno, a istovremeno neobično i vizualno izuzetno. Sve se tu
nekako rastapa u bojama tehnikom kojom Beth stvara svoja djela, tempo je
u početku dosta spor, no na koncu se "The Crescent" pokazao kao dosta
zanimljiv film. Cijelo vrijeme osjeća se nekakav nelagode, mora se
priznati da Smith jako fino gradi atmosferu i ugođaj i moglo bi se reći
da je ovo i pomalo eksperimentalan film.
Onima koji vole,
nazovimo to, čudne filmove, "The Crescent" bi se mogao svidjeti, a
nekako imam dojam da bi ovo mogao biti film koji će pojedinom gledatelju
ili biti negledljiv ili će mu biti fantastičan. Zbilja je ponekad tanka
granica između to dvoje, no nekako čovjek mora cijeniti te ljude koji
se snalaze u nikakvim uvjetima i s minimalnim budžetima rade filmove.
Posve je očito da je ovdje budžet doista bio minimalistički i da su
autori na jedan jedini način mogli postići željeni efekt, a to su svježe
i zanimljive ideje i originalna realizacija. U tome su čak i uspjeli
jer "The Crescent" je u svakom slučaju jedinstveno vizualno iskustvo te
je jedan od onih filmova smještenih između sna i jave koji se mogu
protumačiti na razne načine. Premijeru je ovaj film imao na uglednom
festivalu u Torontu, a dobio je i poneku nagradu na raznim festivalima u
SAD-u i Kanadi.
Primjedbe
Objavi komentar